Dubrovnik je potresla nova smrt na cesti, ovoga puta život je u prometnoj nesreći s motociklom izgubio dvadesetogodišnji Patrik Kajinić. Nitko ne može ni zamisliti bol obitelji i prijatelja u ovim teškim trenutcima, a teško je i svima drugima u ovom gradu i šire. I kamen bi proplakao svaki put kada ovo društvo ostane bez nekoga tko je tek trebao početi živjeti.
Do prometne nesreće je došlo nešto prije 18:00 kada je motociklist, krećući se kolnikom ulice Gorava u mjestu Donje Obuljeno, ulaskom u desni nepregledni zavoj, zbog neprilagođene brzine, izgubio kontrolu nad upravljačem motocikla i s njim pao na kolnik, nakon čega je u nekontroliranom klizanju udario u betonski stup, a potom i u kameni zid i na koncu s motociklom pao u more na dubinu od oko pola metra. Mladić je u nesreći zadobio teške ozljede i naknadno preminuo u dubrovačkoj bolnici.
Brza vožnja i posljednje minute
Tužne emocije, ali i veliku pažnju javnosti, kao i brojna pitanja izaziva činjenica što je brzoj vožnji i kobnom padu prethodio susret mladića s policijskim presretačem na magistralnoj cesti. Policija je pritom izvijestila kako policijski službenici Mobilne jedinice prometne policije „Kobre“ jesu prilikom tog susreta na magistrali imali namjeru zaustaviti motocikl bez registarskih oznaka, no do toga nije došlo. Mladić je skrenuo prema donjoj cesti i nastavio kretanje velikom brzinom.
Nastradali mladić je motociklom upravljao prije stjecanja prava na upravljanje, a motocikl kojim je upravljao je bio neregistriran. Kako su izvijestili iz policije, prethodno je više puta sankcioniran zbog najtežih prometnih prekršaja. Za pretpostaviti je kako su to bili razlozi zbog kojih je vjerojatno želio izbjeći novi susret s policajcima i nove kazne za prekršaje.
Te minute brze vožnje između susreta s policajcima na magistrali i kobnog trenutka nesreće u Donjem Obuljenom, izazivaju veliku pažnju javnosti. S obzirom na komentare i inicijative na društvenim mrežama, očito je kako dio javnosti smatra kako je za kobnu mladićevu vožnju kriv policijski presretač.
Postavlja se pitanje jesu li oni u tom trenutku progonili mladića ili su se kretali normalnom brzinom u okviru svog uobičajenog načina rada. A taj uobičajeni način rada podrazumijeva činjenicu kako nitko zbog njihovih aktivnosti ne smije biti ozlijeđen, a prometni prekršaji nisu razlog zbog kojega bi se trebalo progoniti osobu na motociklu na način da ga se dovede u rizik.
PU dubrovačko - neretvanska: Nije bilo progona ni rotacije
Iz PU dubrovačko – neretvanske tvrde kako policijski službenici u niti jednom trenutku nisu poduzeli mjere progona za motociklom, niti su u ijednom trenutku koristili zvučne ili svjetlosne signale. Dio javnosti u to ne vjeruje, zbog čega su u ovom slučaju izrazito važni svjedoci i snimke nadzornih kamera. Svjesni smo kako ništa ne može nadoknaditi gubitak i bol u ovim teškim trenutcima. No, upravo je tragedija razlog zbog kojega treba pokušati doznati istinu.
Svi su skočili nakon strašnog zvuka
Dubrovački dnevnik kontaktirao je ljude koji su svjedočili ovoj kobnoj nesreći, u želji rasvjetljavanja samog događaja i posljednjih minuta koje su joj prethodile, poštujući njihovu želju da u ovim stresnim trenutcima njihova imena ne idu u javnost.
Nakon što su čuli stravičnu škripu i struganje, pogledali su prema cesti odakle je dolazio zvuk i vidjeli su motor u zraku kako leti u more. Potrčali su prema tamo. U prvom trenutku mladića nisu ni vidjeli jer je motor bio na njemu, a on u moru. Kameni kolobran pored ceste od siline udarca je također završio pet metara dalje u moru.
U tom trenutku je pristiglo još ljudi, čak i gostiju, skočili su u more i pomakli motor, a mladića krenuli spašavati. Bili su sretni što je disao i bio živ. Kako kaže jedan od njih, stavili su ga na stranu sukladno svim uputama o pružanju prve pomoći u takvim situacijama. Odmah su procijenili kako je u prometnim nesrećama uvijek dobro napraviti imobilizaciju unesrećenog, zbog mogućnosti povrede kralježnice, pa je jedan od susjeda krenuo po dasku, dok su ga drugi držali.
Kad su ga stavili na dasku, došao je i policijski automobil koji je prethodno na magistrali imao susret s mladićem. Kako kaže svjedok događaja, stali su kad su vidjeli gužvu, ljude i motor sa strane. Policajac je u tom trenutku izašao iz automobila i pridružio se građanima koji su pružali pomoć unesrećenom mladiću i cijelo vrijeme ga je pridržavao do dolaska hitne. Pomogao im je pri postavljanju mladića na spomenuti dasku.
''Ne znam što je bilo ranije, ali ovdje nije bilo potjere''
Svjedoka nesreće pitali smo je li policijski automobil imao upaljenu ''rotaciju'', kojom brzinom su otprilike vozili i koliko je vremena prošlo od trenutka nesreće do njihovog dolaska odnosno koliko su u tom trenutku bili međusobno udaljeni.
Svjedok tvrdi kako je razlika između pada i dolaska vozila najmanje minut ipo, ako se sad s odmakom vremena prisjeća trenutka u kojem su skočili u more, pomakli motor, izvadili mladića i nakon što je susjed otrčao po dasku za imobilizaciju koja mu je bila pri ruci. Prema njegovoj procjeni, oni su u trenutku nesreći bili udaljeni najmanje kilometar. Izričito tvrdi kako nikakve rotacije u tom trenutku nije bilo.
''Ja ne znam što je bilo ranije, niti to mogu tvrditi jer to nisam vidio, ali ovdje potjere nije bilo'', odgovara svjedok.
Jako ga je pogodila cijela situacija, pogotovo zato što su u prvim trenutcima bili sretni što su mladića spasili od sigurnog utapljanja.
Naš sugovornik također je jako pogođen cijelom situacijom i odlaskom još jednog mladog života. Još uvijek mu je sve pred očima, a kako kaže, nakon policijskog očevida bilo je jasno kako je sam motor strugao po cesti čak 18 metara.
''Bila je to stravična brzina, nevjerojatan udarac... Tužno je to sve skupa...'', priča svjedok. Kako kaže, čita komentare ovog događaja na društvenim mrežama, s nekima se slaže, s nekima ne, ali u konačnici misli da rasprave nisu krenule u dobrom smjeru.
Kategorički tvrdi da rotacije u trenutku nesreće ni potjere u tom trenutku nije bilo, ali se sjeća kako su je oni upalili naknadno, kad je krenuo očevid, kako bi osigurali mjesto nesreće. Nije siguran jesu li možda neki građani to naknadno vidjeli pa tvrde da je tako bilo u trenutku nesreće, a nije. Kako kaže, kasnije je tijekom očevida stigao još jedan presretač, dubrovačkih registracija, oni su u jednom trenutku dobili poziv za intervenciju na nekoj drugoj lokaciji, pa su se s mjesta događaja uputili s rotacijom. Ne zna je li dio građana možda zbunio taj prolazak policije pa tvrde da su čuli rotaciju, no u tom trenutku se radilo o potpuno drugom vozilu. Sve u svemu, smatra kako cijela rasprava ide u krivom smjeru.
Možda treba izvući pouku
Na društvenim mrežama pokrenule su se inicijative u kojima građani tvrde kako im je cilj rasvijetliti cijeli događaj, prikupljaju se i za to potrebna sredstva. S obzirom na to kako se događaj zbio u vrijeme kad je na tom dijelu grada bilo dosta ljudi, a o svemu ima i više nadzornih snimaka, za pretpostaviti je kako neće biti teško na koncu i rasvijetliti sve okolnosti ovog događaja.
No, ništa ne može vratiti Patrika. Ništa ne može vratiti još jedan izgubljeni život u prometu. Je li moglo drugačije? Moralo je drugačije, no nažalost nije. Policijski presretači ne bi smjeli juriti za počiniteljima prometnih prekršaja na motoru, postoje zasad ozbiljne tvrdnje svjedoka kako oni to u tim kobnim, posljednjim minutama, u ovom slučaju nisu radili. No, treba istražiti i najmanju sumnju u to, ako je ima, to je u redu.
S druge strane, komentira i svjedok, kad god se neka tragedija dogodi, krivimo upravo policiju i pitamo ih što rade i zašto su počinitelji ozbiljnih prekršaja i dalje na cesti. Istoga dana odjeknula je vijest kako je u Splitu preminuo mladić od 18 godina na kojega je naletio motociklist. Taj je motocikl također bio neregistriran, a vozač koji je skrivio smrt pješaka, također nije imao vozačku dozvolu. I taj je ranije imao ozbiljne prekršaje. Na cesti u Donjem Obuljenom tog je popodneva isto tako mogao biti netko od prolaznika, a tada bi tragedija bila još veća.
I dok rasvjetljavamo kobnu nesreću koja se nažalost dogodila, svi skupa moramo paziti da pritom ne maknemo reflektor s onoga zbog čega do tragedija u prometu zapravo i dolazi. I definitivno ne bismo trebali biti društvo u kojemu se odobrava bijeg policiji i činjenje prekršaja kao društveno prihvatljivo ponašanje, a u to smo opasno sklizli. Tek tada, sve što pokušavamo kao društvo, bit će uzalud, baš kao i tragični gubitak još jednog života, koji je shrvao svih.
LK
