-Instruktori su mi pomogli da odaberem psa i tako je odluka pala na njega. Službeno ime mu je bilo Azreal od Maričić, a ja sam ga nazvao Ozzy. Bio je jedan od prvih potražnih pasa u Hrvatskoj, nosio je značku broj 19 - govori Ateljević o belgijskom ovčaru koji je bio vrstan u svome poslu. Inače ovakvi psi prolaze brojne testove koji su karakteristični za potrage, imaju jaku radnu disciplinu pa ih angažiraju vojska i policija te sudjeluju u brojnim akcijama zbog svog plijenskog nagona.

Ozzy je kod Zorana došao 2009. godine kada je imao dva mjeseca i od tada su bili nerazdvojni. Prošao je testove, bio izvrsno socijaliziran s drugim psima, ljudima, dobro se snalazio u prostoru. Zoran se prisjeća kako su položili dvije licence, za traganje za živim i za mrtvim osobama. Prošli su različite uvjete i terene od ruševina, šuma, lavina, otvorenih prostora… Obišli su i cijelu Hrvatsku gdje god je trebalo tražiti unesrećene.

-Bio je jako dobar, discipliniran, vrijedan, hrabar, s izrazito jakim nagonom. Kada nije radio, s drugim ljudima i djecom je bio socijaliziran i pažljiv. Često smo išli na prezentacije u škole i vrtiće, a djeca su ga mazila što je volio. Trinaest godina smo radili zajedno i bili izvrstan tim. Čovjek je karika koja se brine za to da se krećemo na siguran način, a pas je onaj koji pronađe unesrećenog - pojasnio je Ateljević.

Nakon brojnih avantura i odrađenog posla Ozzy je preminuo zbog poteškoća sa zdravljem koje je imao kao stariji pas.

-Gubitak je težak jer je svojom prisutnošću ispunio veliki dio mog života. Svakog trenutka mi naviru razna sjećanja, bio je sa mnom cijelo vrijeme dok smo gradili HGSS stanicu Dubrovnik. Ljudi kažu kako je to samo životinja, a on je bio član moje obitelji - zaključio je pripadnik HGSS-a Zoran Ateljević opraštajući se od svog najdražeg Ozzya.