Tog ljeta odlučili smo otići u Trpanj na Pelješcu, frendovi su nam rekli da je tamo predivno. Zaključili smo da nećemo tražiti smještaj unaprijed, uvijek se razočaramo kad nakon fotki vidimo pravo stanje, a i nikad nismo sigurni oko pozicije apartmana jer ne poznajemo mjesto. Otišli smo u tamošnju turističku zajednicu, gdje su nas poslali u apartman jedne gospođe za 45 eura po danu.  Dok smo se vozili ja sam bahato pucala od ponosa jer sam dotad od svog dečka slušala samo – tko normalan ne unajmi apartman unaprijed.

No, kad smo došli, vidjeli smo da apartman zapravo nije bio apartman nego sobica s dva odvojena kreveta na kojima su bile one smeđe desetljećima stare deke koje, prilično sam sigurna, nikad nisu bile oprane. Ozbiljno, vidjela sam skorenu hranu na njima. A pokazala nam je i kupaonicu i kuhinju koju bismo trebali dijeliti s drugima. Dan-danas kad zatvorim oči vidim smeđe pločice prekrivene nježnim slojem crne boje.

Pristojno smo zahvalili, rekli da ćemo još malo razmisliti i doslovno istrčali van. Vidjeli smo natpis za apartman par kuća niže, pitali bakicu koja je sjedila pred kućom je li slobodan i za 40 eura po danu proveli 10 dana u preslatkom, čistom i potpuno opremljenom apartmanu, piše telegram.hr