Ogromna i nenadoknadiva šteta bi bila ukoliko dođe do ukidanja dužobalne linije Dubrovnik – Rijeka te ukoliko ovog ljeta brod Liburnija, kojeg je ionako pregazilo vrijeme, ne poveže krajnji jug Hrvatske s Kvarnerom.

Zbog 60 godina duge pomorske tradicije koliko postoji linija, ali i održavanja jednog posebnog, pomalo starinskog i romantičnog načina putovanja, koje se teško može uspoređivati s korištenjem cesta, pruga ili zračnog prometa. Tim više što je tradicija dužobalnog povezivanja u stvari puno duža, započela je još u 19. stoljeću, odnosno 1837. godine kada je austrijski Lloyd pokrenuo liniju Trst – Krf – Patras s pristajanjima u dalmatinskim lukama.

Autocesta kao surova alternativa i ukidanje linije u zimskom periodu

Linija je preživjela razne države, funkcionirala je s različitim brodovima, mijenjale su se potpore i red plovidbe, dodavale ili smanjivale luke ticanja, ali je ipak opstala. 

U 60-godišnjoj povijesti ta linija je preživjela brojne države, raznoraznu flotu brodova, više subvencija i redova plovidbe, redukciju pristanišnih luka, ali je opstala do dana današnjeg.

Na neisplativost te brodske linije su utjecali brojni čimbenici u proteklih desetak godina. Jedan od najvećih uzroka je izgradnja autocesta, a koje su postale alternativa ovom načinu prijevoza. Do prije tri godine linija je funkcionirala svih 12 mjeseci u godini, da bi tada postala sezonskog karaktera. Niti ta enormna restrikcija nije pomogla da linija dođe u pitanje, pa se evo sada razmišlja na ekonomskim temeljima sasvim ukinuti navedenu liniju.

Kao što je i istaknuto ključan problem sufinanciranja je ulazak u Europsku uniju gdje ovakva državna subvencija nije dopuštena. Radi tog razloga, dani ovoj liniji su odbrojeni, a jedinu nadu ulijeva novi sustav za sufinanciranje brodskih linija u kojem bi participirale lokalne samouprave.

Najveći nacionalni putnički brodar više nema pomoć države i potrebno je ukupno 11 milijuna kuna, koje se nastoje prikupiti uz pomoć gradova, županija i općina najviše zainteresiranih za opstanak linije.

Predsjednik Uprave Jadrolinije Alan Klanac naglašava kako su obavljeni razgovori s predstavnicima niza općina, gradova i županija, kao i da kod većine postoji dobra volja. Međutim, konkretnog sporazuma još uvijek nema.

Podsjetimo da su Župan Nikola Dobroslavić i Gradonačelnik Andro Vlahušić u susretu s Predsjednikom uprave Klancem imali sastanak u rujnu protekle godine te da su izrazili brigu za opstankom ove linije.

- Nemamo puno vremena. Mi početkom travnja moramo krenuti u prodaju karata, a to znači da moramo što prije postići dogovor. Državne subvencije više nema i potrebno je namaknuti 11 milijuna kuna kako bi linija opstala. Jadrolinija je iz svojih prihoda osigurala 3,5 milijuna kuna te smo predložili model po kojem bi lokalna samouprava, shodno broju putnika, dala svoj doprinos. U osnovi je riječ o modelu koji već odavno postoji kad je riječ o sufinanciranju aviokompanija s low-cost letovima. Ukupno govorimo o 41.000 turista i 6.800 vozila, koji našom linijom dolaze u Rijeku, Dubrovnik, Korčulu, Split, Stari Grad i Sobru. To je svakako važan doprinos kvaliteti sezone tako da je korist daleko veća od troška subvencioniranja. Dobar je tu primjer Dubrovnika, gdje su turisti koji dolaze dužobalnom linijom svakako važniji i zahvalniji od gostiju s cruisera, koji sve imaju na brodu i tamo troše daleko više nego u samom gradu. O potpori namjeravamo razgovarati i s predstavnicima Hrvatske turističke zajednice. Nastojimo liniju zadržati, ali sami više ne možemo, govori Klanac. Nakon Jadrolinije najviše novca trebala bi izdvojiti Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik, svaki po 1,5 milijuna kuna. Zatim slijedi Splitsko-dalmatinska županija te gradovi Split i Rijeka, svaki s milijun kuna. Grad Korčula bi trebao izdvojiti 600.000 kuna, Hvar 550.000 kuna, Primorsko-goranska županija 250.000 kuna te Općina Mljet 50.000 kuna. Ukupno bi se na ovaj način prikupilo 7,65 milijuna kuna, što bi kad se pridoda doprinos Jadrolinije bilo sasvim dovoljno za sezonske troškove održavanja linije u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna.

Brendiranje putovanja

- Gubitak linije u sezoni jako bi otežao mogućnost da se ona jednog dana vrati. Mi razmišljamo i o nabavci većeg i kvalitetnijeg broda od Liburnije, ali to ovisi o nizu parametara, između ostalog i o proširenju trajektnih pristaništa. Postoje opcije ticanja novih destinacija, pa i niz drugih novina, koje bi mogle ići u smjeru brandiranja jednog specifičnog crusing putovanja u budućnosti, naglašava Klanac.

Pozvani predstavnici lokalne samouprave od kojih se traži pomoć i novci većinom imaju razumijevanja za prijedlog kompanije, ali je većini veliki problem izdvojiti tražena sredstva. Gradonačelnik Splita Ivo Baldasar još uvijek dvoji o odluci i kaže kako će temu o potpori za dužobalnu liniju dati na raspravu Gradskom vijeću.

   - Osobno nisam previše oduševljen. Financijsko stanje u gradskoj kasi je teško, imamo puno troškova i obveza, pa nije jednostavno izdvojiti milijun kuna. To je previše novca u odnosu na ukupan prihod od turizma. I inače mislim da se i država trebala uključiti, a ne da sve spadne na 6 ili 7 gradova ako je već zadržavanje linije državni interes. Ja sam prije dužnosti gradonačelnika bio ravnatelj Agencije za obalni linijski pomorski promet tako da sam upoznat sa situacijom. Trebalo je ranije napraviti uštede, smanjiti broj putovanja na nekim linijama u zimskom periodu, jer postoje brodovi koji su plovili gotovo prazni. Agencija je to i predlagala, ali nije prošlo. Time smo mogli uštedjeti dovoljno i ova izdvajanja gradova i općina uopće ne bi bila potrebna. Nisam sklon niti ulaganju u brod Liburnija, koji je star i treba ga zamijeniti, pored čega je dugoročno upitno ima li smisla ulagati u ovakvu liniju koja je nerentabilna, kazao je Baldasar, koji na kraju napominje da konačnu odluku nije donio, kao i da eventualno može biti prostora za pregovore o visini iznosa kojeg bi izdvojio Grad Split.

 Slično razmišlja i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel. On je upoznat s prijedlogom Jadrolinije te naglašava kako dobra volja postoji, još uvijek ne i konkretna odluka o tome o kojem bi iznosu bila riječ.

- Mislim da liniju treba sačuvati. Mi smo kao grad načelno spremni podržati tu inicijativu, ali je teško reći hoćemo li moći izdvojiti milijun kuna. Neki manji iznos bi eventualno bio prihvatljiv. Svakako bi cijelu priču o dužobalnoj liniji trebalo tretirati kroz isti model kakav postoji za aerodrome, model zajedničkog oglašavanja i tu bi se trebale uključiti turističke zajednice gradova i županija te Hrvatska turistička zajednica. Ne mogu odgovoriti na hipotetsko pitanje što će biti ukoliko se sve jedinice lokalne samouprave ne odazovu. S naše strane postoji dobra volja. Što nas bude više, uz pretpostavku da se uključi HTZ, veće su šanse da skupimo potrebna sredstva. Ako se to ne dogodi, linije neće biti ove godine, ističe Obersnel dodajući kako bi ovakav model financiranja trebao biti privremen, jer je cijelu liniju potrebno drugačije koncipirati tako da dobije naglašeniju turističku komponentu i model cruising putovanja, što znači da dugoročno treba razmišljati o novom brodu i novim destinacijama na dužobalnom putovanju.

Noć na palubi

O prijedlogu su u javnosti govorili i drugi predstavnici lokalne samouprave. Možda i najveći interes za liniju vlada na Korčuli, što je potvrdio gradonačelnik Korčule Vinko Kapelina napominjući pritom da su financijske mogućnosti male, ali i da je spreman maksimalno pomoći. Ni dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić ne odbacuje opciju sufinanciranja, ali također propituje koliko je to opravdano. Iz svega proizlazi kako predstoji obaviti još dosta pregovora, kao i da je u cijelu priču nužno uključiti i turističke zajednice. Vrijeme istječe. Pitanje je hoće li mlađe generacije dobiti priliku doživjeti svu ljepotu putovanja brodom od Rijeke do Dubrovnika sa stajanjem u Splitu, Hvaru i Korčuli. Prenoćiti na palubi od tikovine pod vedrim nebom dok brodski motori sijeku brazdu u moru i prolaze među stotinama hrvatskih otoka i otočića do krajnjeg juga Hrvatske. Ili jednostavno uživati u komforu i ugođaju brodskog putovanja umjesto višesatne i zamorne vožnje cestom. Jedan od poznatijih slogana Jadrolinije kaže da odmor počinje na brodu. Nigdje kao na dužobalnoj liniji, čiju pomorsku tradiciju svakako treba spasiti, produžiti i nadograditi u budućnosti boljim brodom, novim uslugama i sadržajima. U stvari, odavno je to trebalo učiniti.