Roditelji na pilatesu, djeca na kokainu: Istraživanje u dubrovačkim srednjim školama otkrilo da nam se Generacija Z raspada pred očima

Autor: Petra Srebrović Autori fotografija: PEXELS

Zanimljivo je kako je generalno trend konzumiranja droga zapravo u padu, ali tu postoji jedna iznimka, a to je kokain. Njegova konzumacija nije u padu nego u odnosu na ostale droge - raste. Uz to, rastu ovisnosti o mobitelima, internetu, društvenim mrežama… 

Mladi u Dubrovniku danas, sve više, uzimaju stimulanse. Pokazalo je to istraživanje o životu mladih, hrvatskog znanstvenika Petra Bezinovića, provedeno u srednjim školama Dubrovačko-neretvanske županije. Istraživanje je provedeno među 1188 učenika u 15 srednjih škola i prikupljeni su podaci o različitim aspektima mladih – njihovoj dobrobiti, mentalnom zdravlju, slobodnom vremenu, odnosima s vršnjacima, školskim iskustvima, korištenju interneta, kao i o navikama vezanim uz sredstva ovisnosti i igre na sreću. Podaci su prikupljeni izravno od učenika putem anonimnog upitnika. Profesor Bezinović podatke je prikupio u opsežan dokument na 60 stranica, kojeg je za Dubrovački dnevnik zatim interpretirala specijalistica školske medicine, doktorica Matija Čale Mratović. 

Zanimljivo je kako je generalno trend konzumiranja droga zapravo u padu, ali tu postoji jedna iznimka, a to je kokain. Njegova konzumacija nije u padu nego u odnosu na ostale droge - raste. Uz to, rastu ovisnosti o mobitelima, internetu, društvenim mrežama… Posljedično, navodi doktorica Čale Mratović, mijenja se i način na koji mladi provode svoje slobodno vrijeme, što onda vodi u začarani krug mijenjanja njihovih ponašanja vezanih uz rizike za razvoj ovisnosti.  

U prijevodu, mladi sve više ‘vise’ na mobitelima i skrolaju društvene mreže, tamo gledaju idealizirane živote 'na steroidima' kakvi ne postoje u stvarnosti. Uspoređujući se s tim nerealnim prikazima, postaju nezadovoljniji sobom i sve se više otuđuju jedni od drugih. Kako im se stvarni kontakti i odnosi smanjuju, raste osjećaj praznine i dosade, što ih onda gura prema rizičnim oblicima ponašanja, krenu šmrkati kokain jer je to 'in', statusni simbol i 'svi to rade'. Nakon toga ponovno bježe u virtualni svijet, tražeći potvrdu, pa opet skrolaju i tako se začarani krug otuđenja, uspoređivanja i ovisnosti nastavlja. 

„Sviđalo nam se to ili ne, eksperimentiranje je dio odrastanja mladih. Veliki dio onih koji će probati neko sredstvo neće nastaviti s korištenjem istog“, ističe Čale Mratović i dodaje kako podatke o korištenju sredstava ovisnosti uvijek treba gledati u odnosu na trendove, odnosno na ono što se događa u populaciji mladih kroz vrijeme, koju drogu uzimaju i kakvi su obrasci konzumiranja.  

PEXELS

Umjesto da se druže, skrolaju na mobitelima, dosadno im je i depresivni su, a onda se čudimo zašto se drogiraju

MLADI MANJE PIJU, ALI TO NIJE NUŽNO DOBRA VIJEST 

Zanimljivo, podaci pokazuju kako je situacija što se tiče konzumiranja alkohola, 'na oko' puno bolja u odnosu na istraživanje provedeno 2011. godine. Naime, tada je oko 80 posto mladih barem jednom probalo žestoko alkoholno piće, dok je danas taj broj 75 posto među djevojkama i 67 posto među mladićima. Pao je i broj onih koji alkohol konzumiraju povremeno – s 55 posto na oko 36 posto.  

Iako ovi podaci na prvu mogu zvučati pozitivno, zapravo bi trebali biti alarm za uzbunu. U današnjim izlascima sve češće se može vidjeti mlade s bocom vode ili čašom soka u ruci. Ne treba se zavaravati pa to shvatiti kao trend zdravog života generacije Z, jer podaci ukazuju na to da se konzumacija cigareta nije smanjila nego je samo prešla iz forme kutije cigara u formu e-cigareta, vapeova i slično (a djevojke puše više nego mladići), dakle mlade nije značajno više briga za zdravlje nego ranije. Zapravo, dio mladih ne pije alkohol jer se umjesto alkohola radije odlučuju za droge, od kokaina (za one boljeg financijskog statusa) do ‘speeda’ (za one koji su spremni izdvojiti manje novca), pa im onda alkohol ne treba, jer treba i to reći – danas je skuplje u kafiću ili klubu se napiti, nego nadrogirati.  

SKORO SE UDUPLAO BROJ MLADIH KOJI PROBAJU KOKAIN  

Udio srednjoškolaca koji kokain konzumiraju povremeno i redovito s 1,4 posto 2011. godine pada na 0,7 posto u 2016 godini, zatim raste na 2 posto u 2022. godini, da bi se onda opet 'stabilizirao na 1,4 posto ove godine. Istovremeno udio onih koji su ikad probali kokain kontinuirano raste - od 2,5 posto 2011., preko 3,1 posto 2016., 3,7 posto 2022. i konačno 4,2 posto 2025. godine.  

„Poznato je kako je kokain droga koju više konzumira mlađa odrasla populacija. Ovaj porast eksperimentiranja među srednjoškolcima, unatoč stabilnom udjelu onih koji ga redovitije konzumiraju, treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer ukazuje na porast konzumiranja kokaina i u mlađoj populaciji, odnosno spuštanja dobi početka konzumiranja kokaina“, upozorava Čale Mratović i dodaje kako je trend porasta odraz epidemije COVID-a 19 i njenog utjecaja na mentalno zdravlje mladih.  

„Potrebni su veliki napori da se okrene trend konzumiranja kokaina i podrži trend stabilizacije konzumiranja ostalih droga vidljiv 2025. godine, kako bi se spriječilo daljnje širenje kokaina u populaciji srednjoškolaca. Zbog toga je neophodno intenzivirati preventivne mjere, osobito u populaciji viših razreda osnovne škole i srednjoškolaca te i dalje pratiti pojavnost konzumiranja droga u populaciji mladih“, ističe ona. 

Istraživanja pokazuju kako se s eksperimentiranjem započinje već u osnovnoj školi. Prvo veće povećanje konzumiranja se događa na prelasku iz osnovne u srednju školu, a onda se novi veći skok događa od prvog do drugog razreda srednje škole. Izuzetak je korištenje e-cigareta za koje se nagli skok udjela konzumenata u istraživanju iz 2025. godine dogodio nakon trećeg razreda srednje škole.   

PEXELS

Cure idu u izlaske, kafiće i noćne klubove, a mladići se više okupljaju na skrivenim mjestima

CURE ČEŠĆE IDU U KLUBOVE, A MLADIĆI SE SAKRIVAJU  

Noćni izlasci, kao način provođenja slobodnog vremena mladih i druženje s vršnjacima na skrivenim mjestima, u istraživanjima pokazuju statistički značajnu povezanost s korištenjem različitih sredstava ovisnosti, ali i ostalim rizičnim ponašanjima.  

„Što je vrijeme provedeno u tim aktivnostima veće, to je i konzumacija sredstava ovisnosti veća, pri čemu u našem istraživanju, djevojke značajno češće izlaze navečer (često i vrlo često 73 posto) u odnosu na mladiće (56 posto), dok mladići češće s društvom odlaze na skrivena mjesta (34,4 posto) u odnosu na djevojke (28,1 posto)“, navodi doktorica.  

Dobro je znati i kako se tome može doskočiti jer brojna istraživanja pokazuju da sudjelovanje u specifičnim oblicima provođenja slobodnog vremena može imati značajne razvojne posljedice. Strukturirane i konstruktivne aktivnosti kojima mladi mogu dodatno razvijati svoje talente i zadovoljavati svoje specifične osobne i socijalne interese, poput sporta, umjetnosti i slično, mogu značajno doprinositi zdravom razvoju. Zato, potičite djecu i upisujte ih na aktivnosti; neka igraju nogomet, košarku, crtaju, plivaju, pjevaju, sviraju, igraju šah, sudjeluju u volonterskim akcijama, uče strani jezik… Sve to može prevenirati gore navedene brojke.  

Tek svaki treći mladić i djevojka bave se nekom aktivnosti u domeni kulture, poput sviranja, pjevanja, učenja novih jezika i slično. Još gori je podatak da se tek 43 posto mladića i 21 posto djevojaka bavi organiziranim sportskim aktivnostima. Pa ako nam veliki broj djece nije u muzičkoj školi, na Linđu ili u Goška, gdje su? Na mobitelima.

PEXELS  

Droge više nisu stvar “nekih tamo đankija”, nego statusni simbol. Kokain se danas ne skriva, on se snima. To je stvar imidža, trend koji dolazi s TikToka, s ekrana, iz života na steroidima koje mladi pokušavaju dostići

MLADIMA JE U ŽIVOTU DOSADNO  

 „Zadnja dva desetljeća slobodno vrijeme srednjoškolaca sve više okupiraju ekrani. Vrijeme provedeno na internetu i digitalnim platformama doseglo je zabrinjavajuće razmjere. Dok je 2016. godine više od četiri sata dnevno uz ekrane provodilo 22 posto djevojaka i 18 posto mladića, 2025. godine je to 68 posto djevojaka i 48 posto mladića“, iznosi Čale Mratović i podcrtava kako je riječ o postotcima za one koji provode više od četiri sata na ekranima, dok je postotak onih koji često provode vrijeme pred ekranima – 97 posto za djevojke i 95 posto za mladiće.  

Dakle, najpopularnija aktivnost u slobodnom, izvanškolskom vremenu je skrolanje.  

 „Iz svega navedenog je vidljivo da vrijeme i način na koji mladi koriste suvremenu tehnologiju, u značajnoj mjeri ometa izvršavanje dnevnih zadataka i opće funkcioniranje, ugrožavajući vrijeme koje bi trebali provesti u učenju, odmaranju, spavanju, neposrednom druženju s vršnjacima i drugim aktivnostima, te također ugrožavaju zdravlje mladih“, ističe doktorica školske medicine Matija Čale Mratović.  

„Unatoč svim navedenim slobodnim aktivnostima i vremenu provedenom pred ekranima, sve veći broj mladih navodi kako im je dosadno“, iznosi ona.  

Sami učenici u istraživanju navode kako mobitel koriste više nego su namjeravali i da su o njemu ovisni. Mladi nam dakle otvoreno priznaju problem, a opće je poznato kako je priznanje problema prvi korak u vapaju za pomoć.  

Rezultati istraživanja ukazuju i na snažnu povezanost između dugotrajnog korištenja mobitela i simptoma depresivnosti kod mladih, i to značajno izraženije kod djevojaka nego kod mladića.  

A što se dogodi kad je mladima danas dosadno, a uz to su i depresivni? Možemo se vratiti na prvu rečenicu teksta – Mladi u Dubrovniku danas, sve više, uzimaju stimulanse.  

DJECA SE NE ODGAJAJU NA WHATSAPPU, VIBERU I FACETIMEU 

Kao društvo smo kompletno podbacili. U eri roditelja milenijalaca i generacije X koji su toliko zaokupljeni liječenjem vlastitih generacijskih trauma, traženjem ravnoteže između posla i preživljavanja, pilatesima i psihoterapijama, negdje usput smo zaboravili djecu. Zaboravili smo da im ne trebaju savršeni roditelji, nego prisutni. Zaboravili smo da je vrijeme koje im poklonimo važnije od svakog skupog poklona i da ih ne možemo odgajati kroz ekrane, filtere, WhatsApp ili Viber poruke i FaceTime pozive.   

Djeca nam danas jasno poručuju kako im je previše, previše ekrana, previše pritisaka, previše lažnih slika života. Kažu nam da su ovisni, da im je dosadno, da su tužni – čuje li ih itko? Umjesto da ih slušamo, tješimo se nekakvim statistikama ili aplikacijama za roditeljsku kontrolu. A oni? Polako tonu u svijet u kojem im je dopamin važniji od dodira, a scroll jedini bijeg koji poznaju.  

Vrijeme je da svi skupa, kao društvo, prestanemo govoriti da su nam „mladi izgubljeni“, jer nisu oni ti koji su zalutali. Mi smo ih tamo odveli.  

Popularni Članci