Kako je pisao Jutarnji, prosvjetna je inspekcija naredila školi da poništi zaključnu ocjenu iz geografije zbog, kako su utvrdili, nepravilnosti u radu učiteljice, a to je pokrenulo cijelu lavinu reakcija i događaja o čemu možete više čitati OVDJE.

Reakciju radnog tima GI Pomozimo djeci s invaliditetom prenosimo u cijelosti: 

"Još jedan slučaj djeteta s TUR koje je izvrgnuto javnom medijskom preispitivanju zbog novinskih napisa skandalozan je primjer kako ne postupati u odgojno-obrazovnim ustanovama. Kako se može iščitati (a moguće je iščitati gotovo sve između redaka) netko se iz školskog okruženja obratio medijima. Tekst je profesionalno napisan, slijedi zapravo trag dobivene informacije i posve je jasno vidljivo koliko je grešaka napravljeno u odgojno-obrazovnoj ustanovi koju dijete pohađa.

Unatoč tome, u zatvorenim FB grupama se i dalje (uz pljesak ostalih kolega) ravnateljica škole koju dijete pohađa poziva na broj mogućnosti koje je dijete dobilo za ispravku ocjena, potpuno ignorirajući najvažnije, odnosno bit problema: dijete ima teškoće u razvoju i niti u jednom trenutku stručna služba škole nije reagirala, dijete nije poslano na procjenu, dijete nema individualizirane niti prilagođene postupke (ovisno o potrebama).

Zar baš nitko nije primijetio da dijete koje pohađa peti(!?) razred ima teškoće i treba dodatnu podršku? Nevjerojatni propusti za koje škola krivi roditelje i Agenciju za odgoj i obrazovanje. Na njihovu sreću, Agencija za odgoj i obrazovanje daje mišljenje, odnosno preporuku o postupanju, pa zbog njega nitko neće odgovarati, a trebao bi.

Ravnateljica govori kako prima pozive i poruke podrške i kako joj govore da je osoba s karakterom. Stvarno? Ona se bori za što? Zbog koga postoje obrazovno-odgojne ustanove i trebaju li one slijediti smjernice nadležnog ministarstva ili funkcionirati ovisno o „karakteru“ pojedinih ravnatelja ili profesora nauštrb djece zbog kojih su osnovane? I u konačnici, hoće li itko odgovarati zbog propusta i medijske hajke koja se i dalje pokušava (doduše bezuspješno) podići protiv djevojčice i njezinih roditelja?

Djetetu je trebala biti pružena podrška. Ukoliko je potrebna roditeljima, odnosno obitelji u cjelini, i to je trebalo prijaviti nadležnom Zavodu za socijalnu skrb, kako bi se ojačalo njihove kompetencije. Sve je to bila dužna napraviti upravo odgojno-obrazovna ustanova. Odavno. I bez traženja medijske podrške.

Nakon svega navedenog želimo reći kako se u medijima govori i o veličini školskog odjeljenja i locira ju se u određeno područje RH. Jako nam je žao zbog dodatne stigmatizacije djevojčice.

Zahvaljujemo medijskim djelatnicima koji bezrezervno podržavaju djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom i molimo da i dalje upozoravaju na probleme s kojima se suočavaju te da izbjegavaju govoriti o pojedinačnim slučajevima, fokusirajući se na problem u cjelini.

Upravo ovaj slučaj pomogao je ukazati na još jedan društveni problem s kojim se suočavaju djeca i roditelji djece s teškoćama – ignoriranje njihovih potreba i pokušavanje prebacivanja odgovornosti i krivnje na druge kako bi se izbjegla odgovornost za postupanja koja su propuštena napraviti u odgojno-obrazovnoj ustanovi."

Radni tim GI Pomozimo djeci s invaliditetom