U subotu je glazbeni festival Puntižela proslavila jubilarni dvadeseti rođendan. Počelo je još tamo, u prošlom stoljeću, malo poslije rata, kada su rijetke kuće u Župi bile obnovljene. Od tada, pa sve do danas, župski entuzijasti i zaljubljenici u dobru glazbu neumorno svake godine u park Striježice donose etablirana glazbena imena i ona koja će to tek postati. Red je da imenujemo te 'luđake', koji se godinama bore s raznoraznim vjetrenjačama, kako bi zadnja subota u lipnju okupila ljude koji još uvijek imaju sluha. To su organizatori Maruška Sambrailo, Marija Pendo, Tonći Handabaka, Ivica Mezei, Stijepo Galjuf, Petronela Jakobušić, uz veliku pomoć Leonarda Buzova Vulasa, Đurđice Kapor i Marija Previšića, kao i drugih članova udruge Kurenat (neka oproste ako sam izostavio nekoga).

Što je to tako posebno i ludo u organizaciji Puntižele? Prije svega – besplatan ulaz. Dvadeset godina organizatori dovode glazbene zvijezde poput Jinxa, TBF-a, Urbana i mnogih drugih, a nikada nisu naplatili nijednu ulaznicu. Svake godine je ista priča – organizatori uz ne preveliku pomoć Općine Župa Dubrovačka i TZ Župa Dubrovačka pokušavaju organizirati glazbeni spektakl koji će posjetiteljima pružiti nezaboravno pamćenje bez da plate ikakvu ulaznicu.

S druge strane, većina bendova na Puntiželi ne nastupa besplatno – nekima se uz to treba riješiti smještaj i hrana, pa organizatori, poput najboljih mađioničara, pronalaze luda i kreativna rješenja kako bi nadvladali poteškoće. Tako, reći će jedna od organizatorica Maruška Sambrailo, puno pomažu prijateljske veze poput onih u Hotelima Dubrovačka Riviera gdje se uspije pronaći smještaj i hrana po povoljni(ji)m cijenama. Iznova i nanovo kemijaju se brojna rješenja.

Puntižela je počela, jer su organizatori željeli zaljubljenicima u rock podariti festival kakav Župa tada nije imala, ali zanimljivo, i danas, nakon 20 godina, Župstock je jedno od rijetkih mjesta gdje ljudi mogu čuti alternativnu glazbu. Nažalost, Orsule ove godine neće biti, a klub Orlando iz Stare bolnice daleko je od najsjajnijih godina. Također, ne postoje ni gitarijade koje su se krajem devedesetih održavale u Lazaretima ili Uvali Lapad.

Baš negdje u vrijeme održavanja Puntižele, nekoliko desetaka kilometara dalje, u Kotoru nastupila je velika američka glazbena atrakcija Wilco. Dubrovnik se diči da je grad kulture, ali bendovi poput Wilca nikad ne nastupaju. Alternativna glazbena scena u Dubrovniku i okolici godinama umire i zbog raznih razloga – najčešće manjka glazbenog i svakog drugog sluha onih koji imaju novaca i koji bi trebali gurati ovakve projekte -  nemamo rock koncerte kakve zaslužujemo.

Jedina dugogodišnja svijetla točka je upravo Puntižela i njeni organizatori iz udruge Kurenat, koji po festivalu uspiju skupiti i do deset tisuća ljudi što je upravo nevjerojatna brojka. Da imaju veća sredstva ili da naplaćuju ulaznice ne sumnjamo kako bi doveli neko veliko ime poput Wilca.

Nažalost, od institucija i velikih hotelskih kuća, koji bi mogli i trebali dati puno veća sredstva, ne treba puno očekivati. One jednostavno ne prepoznaju značaj koji glazbeni festival daje turističkoj ponudi neke destinacije, dovoljno je samo pogledati srpski Exit.

Stoga je nevjerojatno da organizatori Puntižele, uz sve financijske probleme koje godinama imaju, nesebično ulažu svoju energiju i vrijeme kako bi jug Hrvatske imao kvalitetan glazbeni festival koji besplatno zabavlja ljude, ali i daje veliku prigodu za afirmaciju mladim bendovima od kojih će mnogi kasnije moći živjeti od glazbe, ako nikako drugačije, onda svirajući turistima.

Riječ je o čistom mazohizmu s kojim se u koštac hvataju samo 'luđaci' iz Župe, nadaleko poznati po svojoj pozitivnoj energiji. Ne samo po pitanju Puntižele, nego i brojnih drugih akcija, najčešće humanitarnih. Eto baš nas uskoro očekuje humanitarna akcija Funova srca gdje će opet biti vrhunske glazbene zabave.

Maro Marušić