Sve više čeljadi nastoji kupovati zdrave namirnice, uzgojene na selu, od domaćih proizvođača. Facebook grupa Virtualna dubrovačka pjaca je itekako aktivna, kao i njene inačice diljem Hrvatske. Kako bi garantirali kako je proizvod ekološki proizveden i kako zadovoljava sve direktive europskih i nacionalnih zakona i propisa o ekološkoj proizvodnji, neki od proizvođača ulaze u proces dobivanja eko certifikata kojeg, ako ispune sve uvjete, izdaju kontrolna tijela ovlaštena od strane Ministarstva poljoprivrede.

U posljednje su se vrijeme u javnom prostoru, prije svega na društvenim mrežama, pojavili navodi kako proizvođači u Konavlima ne mogu dobiti eko certifikat zbog aerodroma. Dubrovački dnevnik odlučio je provjeriti istinitost ovih navoda.

U ZEMLJI U ČILIPIMA NEMA PESTICIDA

„Odmah u startu bih htio demistificirati tezu koja se provlači u posljednje vrijeme. Dakle, u Konavlima je, kao i drugdje, moguća ekološka proizvodnja i certificiranje ekoloških proizvoda te ne postoje nikakve specijalne prepreke“, tvrdi pročelnik Upravnog odjela za ruralni razvoj, gospodarstvo i EU fondove Općine Konavle, Perica Pušić te tako demantira navode da se u Konavlima nitko ne može baviti eko proizvodnjom.

Štoviše, u Konavlima već postoje proizvođači eko proizvoda, a Pušić navodi kako imaju i svježi primjer jednog proizvođača iz Čilipa, dakle nedaleko od aerodroma, koji je u postupku certificiranja.

„Na njegovom nasadu je nedavno proizvedeno uzorkovanje i utvrđeno je kako nema prisutnosti pesticida. Dakle, nema niti prepreke za ishođenje certifikata za ekološku proizvodnju. Nadam se kako će se, slijedom provođenja postupka komasacije Konavoskog polja i drugih aktivnosti u cilju razvoja poljoprivrede, povećati i interes za ekološku prizvodnju. Svakako, planiramo organizirati i edukaciju na tu temu“, izjavio je Pušić.

VLAGA I MAGLA SU PUNO VEĆI PROBLEM

Kad se govori o edukacijama na temu eko proizvodnje, nekoliko radionica već je održano u organizaciji udruge Agroturizam Konavle. Upravo na predavanjima, svi zainteresirani su mogli čuti kako mogu dobiti eko certifikat. Predsjednik udruge Ivo Mujo govori kako Konavosko polje ima neke svoje izazove kad se govori o eko proizvodnji.

„Konavosko polje je, s velikim brojem dana magle tijekom zime, a ljeti velikom vlagom, jer je smješteno u kotlini, zahtjevno kad je riječ o zaštiti i eko proizvodnji, no nije nemoguće, a pogotovo ne za neke kulture. Dakle, ako je išta problem, to su onda vlaga i magla, taj efekt kotline, što onda može izazvati gljivice kod nekih kultura“, kazao je Mujo.

Međutim, blizinu dubrovačkog aerodroma ne vidi kao veliki problem.

„Naravno kako avioni ispuštaju emisije štetnih tvari, ali oni ne gase motore kad lete preko Dubrovnika ili preko ostatka Hrvatske i svijeta... Sve te čestice svakako padaju na tlo bilo gdje da avion leti“, izjavio je Mujo.

Zapravo on smatra kako su se dezinformacije oko ekološke proizvodnje u Konavlima i blizine aerodroma pojavile jer su ljudima poslužile kao dobro opravdanje, a ne pravi razlog zašto se puno proizvođača nije odlučilo na eko proizvodnju.

„To je više pitanje straha i zatvorenosti ka inovacijama i nekim novim načinima proizvodnje, novim preparatima... Konavle su jedna jako napredna, ali ponekad dosta zatvorena sredina. Često je taj oprez dobar, ali mislim kako u ovom slučaju nije“, izjavio je Mujo dodavši kako je svrha edukacija i radionica udruge ohrabriti proizvođače na bavljenje eko proizvodnjom.

KAKO DOBITI EKO CERTIFIKAT?

Kako bi se došlo do eko certifikata, potrebno je ispoštovati strogu kontrolu i duge procedure. Međutim, benefiti su višestruki – moguće je za sebe osigurati različite olakšice, a i generalno su proizvodi koji imaju eko certifikat traženi kod kupaca i trgovina koje nude i domaće ekološke proizvode, kakvih je na europskom tržištu sve više.

Kako nam je odgovoreno iz Ministarstva poljoprivrede, da bi poljoprivredni proizvođač mogao proizvod označiti kao ekološki, mora se uključiti u kontrolni sustav ekološke poljoprivrede i proći propisano prijelazno razdoblje. Te pravne i fizičke osobe koje se bave ekološkom proizvodnjom, preradom, stavljanjem na tržište, uvozom i izvozom ekoloških proizvoda moraju biti upisane u Upisnik ekoloških subjekata kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Prvi korak je sklapanje ugovora o kontroli s ovlaštenim kontrolnim tijelom te upisivanje u Upisnik. Uvjet za upis u navedeni Upisnik je sklopljen ugovor o kontroli s ovlaštenim kontrolnim tijelom i provedena prva kontrola.

Nakon upisa u Upisnik, za proizvođača započinje prijelazno razdoblje. Trajanje prijelaznog razdoblja propisano je prema vrsti poljoprivredne proizvodnje i prema vrsti životinja. Tako ono traje najdulje tri godine u slučaju trajnih nasada, a za ratarske kulture je kraće – dvije godine. U tom periodu proizvođač poštuje pravila ekološke proizvodnje, međutim još uvijek nema pravo proizvode označiti kao ekološke, sve do proteka propisanog prijelaznog razdoblja.

Kontrolna tijela u tom razdoblju provode različite kontrole – redovne (najmanje jedna godišnje svih onih koji su sklopili ugovor o kontroli), dodatne (kod najmanje 10 posto onih s kojima su sklopljeni ugovori o kontroli, prema rizičnosti subjekta) i nenajavljene (kod najmanje 10 posto svih kontrola moraju biti nenajavljene, prema rizičnosti subjekta).

Prilikom kontrola, provode se uzorkovanja kako bi se otkrilo eventualno prisustvo tvari koje nisu dopuštene u ekološkoj proizvodnji. Kontrolna tijela su obavezna provesti uzorkovanje kod najmanje pet posto subjekata s kojima su sklopili ugovor o kontroli.

Postupak certifikacije koji provode kontrolna tijela podrazumijeva provedbu minimalno jedne kontrole godišnje kod subjekata s kojima je sklopljen ugovor o kontroli. Ovisno o procjeni rizika svakog subjekta, u okviru postupka certifikacije mogu se provoditi dodatne i nenajavljene kontrole i uzorkovanja, kako je već navedeno. Certifikat ekološkog proizvođača izdaje kontrolno tijelo, nakon što su provedene sve predviđene provjere.

ZABRANJENA UMJETNA MINERALNA GNOJIVA

Ministarstvo smo pitali koji su kriteriji koje poljoprivredni proizvođači moraju ispoštovati kako bi dobili eko certifikat.

„Jedno od osnovnih načela ekološke proizvodnje je održavanje i povećanje plodnosti tla primjenom postupaka poput plodoreda, zelene gnojidbe i sl. Primjena umjetnih mineralnih gnojiva u ekološkoj proizvodnji je zabranjena. Proizvođači u ekološkoj proizvodnji obavezni su primjenjivati mjere predostrožnosti kako bi sveli na minimum mogućnost kontaminacije proizvoda neodobrenim sredstvima ili tvarima. To znači da će svaki proizvođač, vezano uz specifične kritične točke koje je identificirao na svom gospodarstvu, sastaviti program mjera predostrožnosti koje će primjenjivati. Mjere predostrožnosti provjerava kontrolno tijelo i po potrebi zahtjeva izmjene“, odgovorili su nam iz Ministarstva.

Pušić također tvrdi kako je potrebno izraditi procjenu rizika.

„Ako je procjena da se negdje radi o velikom riziku, onda postoji pojačani monitoring, odnosno učestalije uzorkovanje tla. Da bi se dobio ekološki certifikat, u tlu ne smije biti prisutnosti pesticida. Inače, kada govore o riziku, certifikatori ovlašteni za ekološko certificiranje često kao najveću potencijalnu opasnost vide konvencionalni nasad koji se nalazi u blizini i koji se tretira“, izjavio je Pušić.

EKO CERTIFIKAT JE DOKAZ EKO PROIZVODA!

Eko proizvodnja nije nešto što je iznimno popularno u ovom trenutku, ali svakako je sve popularnija i vjerojatno predstavlja budućnost u smislu poljoprivredne proizvodnje. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u 2022. godini je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 98 proizvođača s 1480 hektara koji su uključeni u ekološki uzgoj.

Riječ je o onim proizvođačima koji imaju eko certifikat, no sasvim je sigurno broj stvarnih eko proizvođača nešto i veći, samo što nikada nisu ušli u službene procedure. U Konavlima, ali i Dubrovačkom primorju, Pelješcu i drugim dijelovima županije ima onih koji koriste prirodna gnojiva i ne tretiraju svoje proizvode pesticidima, ali nikada nisu zatražili eko certifikat. Ipak, takav je certifikat nekakva garancija kako je uistinu riječ o ekološkom proizvodu. U tom slučaju nije jedina opcija samo vjerovati poljoprivredniku 'na riječ' nego tu postoji konkretan dokaz.

Jedna od eko proizvođačica je i Marija Pendo-Kola, vlasnica OPG-a Pendo čiji kupci znaju kako kupuju kvalitetno, zdravo, ali i kontrolirano.

„Kao prvo, mislim kako je važno imati certifikat jer je dokaz kvalitete. Redovno dolazi kontrola, a ljudi koji kupuju su sigurni kako je to zaista eko proizvod. Kod nas je dolazila kontrola iz Splita, uzeli bi nasumično neki proizvod i ispitali bi ga. Povjerenje u poslovanju je itekako bitno i ako nikada niste prevarili kupca, naravno kako će vam vjerovati. No, certifikat je dokaz, pogotovo i za neke nove kupce koji nikada nisu koristili vaše proizvode. A ja osobno ne koristim nikakve kemikalije, čak ni one koje su dopuštene, nikakvu kemiju ne želim“, izjavila je Pendo – Kola dodavši kako ne vidi razlog za netraženje certifikata.

„Kad sam krenula u tu priču, Županija je sufinancirala 50 posto od cijene certifikacije, a danas je to 100 posto. Dakle, financije ne mogu biti razlog“, kaže Pendo-Kola. A druge razloge ne vidi jer, kako kaže – ako se radi kako treba i po pravilima, ne treba se bojati kontrole. Stoga je donekle i ljuti kad se određeni proizvodi koji nemaju certifikat reklamiraju kao 'ekološki'. Ima tu kvalitetnih proizvoda, ali i, kako kaže vlasnica eko certifikata, svega i svačega.