Dubrovački dnevnik prošlog vikenda boravio je poslom u Konavlima. Pošto smo zadatke odradili prije nego što smo mislili, ostalo je vremena za kratak izlet. Odlučili smo posjetiti Sokol grad (ili kulu) u Dugavama, međutim djelatnik Društva prijatelja dubrovačke starine nije nas htio pustiti u tvrđavu bez plaćene ulaznice. Pitali smo ga možemo li ući s dubrovačkom osobnom, ali je ostao dosljedan.

-U tvrđavi su kamere. Ako vas pustim bez kupljene karte, i netko pogleda video zapis, mogao bih imati problema – rekao nam je.

Na našu opasku na je DPDS prije nekoliko tjedana kazao kako Dubrovčani i stanovnici okolnih općina besplatno mogu razgledati kulturno-povijesne znamenitosti kojima oni upravljaju, dodao je:

-Možete besplatno razgledati, ali u prostorijama DPDS-a morate dobiti propusnicu nakon što ste poslali zahtjev – istaknuo je.

Ostaje nejasno zašto DPDS inzistira na birokraciji i papirologiji kako bi lokalno stanovništvo besplatno moglo razgledati spomenike. Uzmimo primjer ruskih turista. Svi znamo da je uspostavom viznog režima i povećanjem papirologije, dobar dio Rusa prestao dolaziti u Hrvatsku.

Slično je i s odlaskom lokalnog sanovništva na dubrovačke i stonske zidine, te Sokol grad. Često se stanovnici u zadnji trenutak odluče na nekakav izlet ili posjet, te upravo zbog toga prethodno ne ishode dozvolu kod DPDS-a. Tako je bilo i u našem slučaju. Htjeli smo samo pola sata proći kroz tvrđavu da se što bolje upoznamo s našom poviješću i naslijeđem.

Ako je ni sami dobro ne znamo, kako ćemo je onda prezentirati turistima? Ovako se čini, da DPDS radi sve što je u njihovoj moći da se stanovnici bivše Općine Dubrovnik što teže upoznaju sa svojim povijesnim identitetom.

Umjesto da lokalno stanovništvo potiču na učenje kulture i povijesti, oni rade suprotnu stvar. Zašto je potrebna ta papirologija kad imamo osobne iskaznice? Lijepo dođemo, djelatnik na ulazu upiše da je ta i ta osoba s tom i tom osobnom ušla bez plaćene ulaznice.

Ali zašto jednostavno, kad DPDS to može iskomplicirati?