Malo je svećenika, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, koji su tako aktivni u tim godinama, don Miho ne samo da savjesno i s ljubavlju obavlja sve vjerske obrede, nego vozi auto, svira u crkvi, pjeva i poznaje svoje župljane u dušu.

Rodom je iz Dubravke u Konavlima, a u Kliševu je u pravom smislu te riječi ko doma, voli ljude i ljudi vole njega.

U Kliševu je danas završila njegova aktivna služba, a počela je tako što je 1969. godine završio teologiju u Freiburgu (Baden-Württemberg),  Njemačka, i najprije kao "civil" punih devet godina radio kao socijalni savjetnik za radnike iz Jugoslavije u tamošnjem Caritasu, a godinu dana je radio i u Linzu, Austrija.

Don Miho se zaredio 1979. godine i tada se vratio u domovinu i bio svećenik na području sadašnje Dubrovačko-neretvanske županije.

Službovao je devet godina kao župnik u Ošljem i Topolom, te pet i pol godina na Lastovu, a u razdoblju od 17 godina se ljeti vraćao na "ispomoć" u Njemačku, i mijenjajući tamošnje svećenike držao mise na njemačkom jeziku u Assamstadtu (Baden-Württemberg) i Duisburgu (Sjeverna Rajna - Vestfalija).

Svoga Konavljanina njegovi Primorci jako poštuju i vole, pa su mu priredili čak dva ispraćaja u mirovinu.

Prošle nedjelje nakon mise zahvalili su mu i zajedničkim objedom, pjesmom i plesom  u Ljupču, kod Luka Musladina, a danas je dvadesetak članova Udruge Dubrovački primorski svatovi na don Mihovu oproštajnu misu stiglo u primorskim narodnim nošnjama i poslije mise u čast svom voljenom svećeniku zabalalo linđa.

Don Miho ne bi bio don Miho da ponovo nije nije pokazao i dokazao, ne samo svoju  vitalnost, nego i koliko su mu primorski običaji ušli u krv i noge, pa je i on malo s nima zabalao.

Don Miho je od sutra službeno umirovljenik i seli se u Svećenički dom Dubrovačke biskupije u Čokolinu, no sigurno je da mjesta u Gornjim selima i mještane Kliševa, Mrčeva, Gromače, Mravinjca, Riđice i Ljupča, kojima je Župa svetog Mihovila matica, neće zaboraviti, kao ni oni njega...

Napisao i snimio: Željko Tutnjević