"Bio je normalan dan i isplovili smo na zaron. Ronili smo na strmoj stijeni punoj gorgonija (meki koralj) ispred špilje Zaklopatica te se s dna polako dizali prema gore. Već na zidu sam zaključio da će zaron ispasti odličan, sreli smo dvije poveće kirnje i par velikih škarpina, uz predivne gorgonije na dnu tog zida nije bilo greške. Svi iz grupe već su bili zadovoljni viđenim! Za kraj zarona ušli smo u špilju Zaklopaticu kako bismo napravili još jedan krug, zastali na sigurnosnom zastanku i izronili. U jednom trenutku vidio sam da je nešto zasjalo iz mraka i to mi je privuklo pažnju da gledam u tom smjeru, zna se dogoditi da u špilju uđu veliki gofovi i njih sam i očekivao", govori Padovan za portal Društva za podvodne sportove Zagreb. 

U jednom trenutku samo se ukazala ispred njih: mlada, zaigrana jedinka davno nestale sredozemne medvjedice ispred ronilaca ispod površine! Zvuči nestvarno zar ne?

"Još bih rekao da sam poludio i tko zna što sam vidio da sam bio sam, međutim nisam bio sam i svi smo vidjeli isto: morskog čovika", govori Padovan. Zastala je ispred njih da ih pogleda na trenutak i odjurila prema izlazu iz špilje.

Na tom području zadnji put viđena je prije 70 godina. Željanova baka pričala je o plaži na kojoj su je znali sresti kad bi barkom išli u ribu, plaža je idealna upravo na nju. Cijelo to područje prepuno je špilja i špiljica, rupa i malih plaža od žala – idealno stanište za sredozemnu medvjedicu.