"Di si bija...

26.5.1992. san bija u Mokošici.

Od Hrvata jedini, poslalo me na manje-više redovne razgovore s osloboditeljima. Tema: civilna, osiguranje prometovanja brodova sa Gradom, zdravstvena, zaštita i to.

TVRDILI SU DA SE POVLAČE IZ - IGALA

Komanda mesta, udobno smještena u vrlo oslobođenoj i proporcionalno šporkoj školi - pukovnik Miladinović obavještava da osloboditelji taj dan odlaze.

Što ja uopće znam o povlačenju vojnih snaga?

Škola puna prijetećih pogleda od nositelja pušaka i pištolja. Mnogo su besni, u jednom od mnogih izlazaka u hodnik doznajem od mladog ročnika da se to povlače iz - IGALA.

Crveni Iskrin telefon je skoro od dana 'oslobođenja' povezan s Gradom.

Zovem zapovjednika JB (ime mu neću navesti iz moralnih razloga), kroz telefonsku koordinaciju učim i saznajem pravila o povlačenju oružanih snaga.

ZAPALJENI VRTIĆ

Trajalo je nekoliko sati, od kojih se sjećam dvaju trenutaka:

- rukovanje s komandirom mesta, pa skok na njegov auto i potezanje za rukav jer su zapalili vrtić (vode nema). Zaustavio je, naredio gašenje.

- javljanje sa Slobodanom Vlašićem u Radio Dubrovnik, obavijest o slobodnoj Mokošici i u tom trenutku nepoznatoj granici, urbi et orbi.

I shvaćanje koliko ti sloboda ne treba kad je imaš.

Najponosniji dan mog malog života.

Neka i ovaj mali memento posluži onim babetinama iz raznih komunističih nakupina da Domovinski rat nije mit.

PONOSAN DO NEBA

Post festum:

- 1993. godine dubrovački HDZ tvrdi da je Mokošica oslobođena 21.5. i organizira obilježavanje.

- Na Radio Zagrebu u Dnevnim novostima u 15:00 oslobođenje Mokošice je peta ili šesta vijest.

- Dosta kasnije, saznajem da je moje povijesno javljanje u Radio Dubrovnik izbrisano iz radio arhive (ili: kako je Udba pisala povijest Hrvata).

Mnogo bedno.

Ja ponosan do neba", objavio je Mihočević, uz video prilog posvećen oslobođenju.