Koliko ste se puta pitali tko čisti sav otpad koji ljudi ostavljaju na plažama? Ili ne, još bolje, tko čisti otpad iz mora i u kojem smeću zapravo možemo živjeti? Vjerojatno je bolje da se prestanemo pitati već da krenemo djelovati, a ove tri djevojke bi nam mogle biti dobra inspiracija. Paula Skelin, iz Zagreba, Lucija Trogrlić i njezina sestra Ana Marija podijelile su s portalom Super1 iskustvo volontiranja na Mljetu na kojem su provele sedam dana čisteći uvale.

“Prije nekoliko godina sam saznala za volonterske programe unutar nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Naravno, ideja me zaintrigirala, no jednostavno okolnosti mi nisu omogućile da odem negdje na tjedan ili dva. Ove godine, nakon karantene, odlučila sam da ću ovo ljeto definitivno provesti na takav način. Na Mljetu nisam nikad bila, a i uistinu me zanimala situacija onečišćenja na mljetskim uvalama i na koji način jedan takav volonterski program funkcionira, i eto, prijavila sam se i provela sedam najboljih dana ove godine”, započinje Paula. Dodaje kako nikad nije bila uključena u ovakvu akciju, tako da se vrlo odlučno i samoinicijativno prijavila i zapravo, na kraju, bila jako ponosna i na sebe i na dvije kolegice.

“Često sudjelujem u raznim volonterskim programima od glazbenih i filmskih festivala, studentskih udruga, tehnoloških konferencija i poduzetničkih meetupova, do brdskih biciklističkih utrka, ali ovo je bio prvi put da sam se odlučila za program eko pozadine. Ono što me uvijek iznova privlači volontiranju su bili i ostali ljudi koje upoznajem putem. Bez obzira na temu programa; bila to zajednička ljubav prema filmovima, glazbi ili poduzetništvu, uvijek se do kraja programa rode neka nova prijateljstva, ali i otvore novi pogledi na svijet. Mljet u tome nije bio iznimka”, govori Lucija.

Za konkretno ovaj program saznala je čitajući iskustvo volonterke u jednim dnevnim novinama. “Bilo je to jutro početkom srpnja i još onako iz kreveta, istražila sam o čemu se točno radi i odmah nagovorila sestru Anu Mariju da se prijavimo za prvi sljedeći slobodni termin. Dva tjedna kasnije, katamaranom is Splita, stigle smo u Pomenu na Mljetu.” Paula dodaje da se može prijaviti bilo tko i da je sve opisano na web stranici parkova Hrvatske.

“Već neko vrijeme proučavam više o Ciljevima održivog razvoja za koje smatram da su izuzetno važni za naše zdravlje i opstanak. Htjela sam poduzeti nešto po tom pitanju no nisam se nikako uspijevala dosjetiti načinu na koji bi mogla pridonijeti njihovom ostvarenju” objašnjava Ana Marija.

Kada je vidjela opis posla znala je da ovim volontiranjem može, kako se to kaže udariti dvije muhe jednom udarcem, ili tri? “Mljet je prekrasno mjesto u našoj maloj Hrvatskoj, neprocjenjiv dio naše baštine koju trebamo očuvati najbolje što možemo. Što mi je pružilo priliku da u isto vrijeme učinim nešto po pitanju Ciljeva održivog razvoja i očuvanju naše baštine. Svjesna sam da to nije lako i da nije realno očekivati da će to učiniti netko drugi. Ako nećemo mi, ako neću ja, tko će? Sve kreće od nas samih pa tako i briga o našoj baštini, Hrvatskoj i planeti”, nastavlja Ana Marija.

Ostatak ove sjajne priče pročitajte OVDJE.