Prošlog tjedna teška mehanizacija grčke tvrtke Avax, nadležne za izgradnju pristupne ceste za Pelješki most, ušla je u vinograd Miha Rozića temeljem rješenja o izvlaštenju koji su potpisale nadležne institucije. Prilikom ulaska u vinograd došlo je do incidenta gdje je Rozić, želeći zaustaviti bagere, vikao policiji da pucaju, jer se on, kao hrvatski branitelj, ne boji metka. Istražili smo cijelu kronologiju slučaja kako bismo rasvijetlili prošlotjednu priču koja je obišla Hrvatsku.

Zbog potreba izgradnje pristupnih cesta za Pelješki most, Mihu Roziću i njegovoj obitelji izvlašteno je sveukupno 12 parcela. Na deset zemljišta nije bilo nikakvih poljoprivrednih aktivnosti, pa Roziću to nije bilo sporno. Čak se nije puno bunio ni oko jedanaeste parcele na kojoj je također bio vinograd, ali ova posljednja je bila kap koja je prelila čašu. Riječ je o položaju Mili, poviše skretanja za uvalu Prapratno, jednom od najboljih za sadnju vinove loze na Pelješcu odmah uz bok lokacijama Dingač i Postup. Ovaj sud nije donio autor teksta, već stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Oni su u svom vještačenju objasnili zašto je riječ o vrhunskoj lokaciji na kojoj nastaju svjetski cijenjena vina za koja je Rozić dobivao brojne nagrade.

Zašto ruta kroz vrhunski vinograd?

-Narav geo-pedološke podloge, nagib i ekspozicija terena položaja Mili, uz osnovne klimatske značajke ovog područja, već stoljećima osiguravaju iznimno povoljne proizvodne uvjete za uzgoj Plavca malog, kao dominantne sorte vinove loze na Pelješcu – stoji među ostalim u vještačenju Agronomskog fakulteta.

Postavlja se pitanje kako je moguće da je pristupna cesta ucrtana u prostorne planove preko položaja koji je jedan od najboljih za sadnju vinove loze u Hrvatskoj. Nije li to atak na hrvatske tradicijske vrijednosti? To je kao da se uništavaju lokacije Dingač i Postup ili Chianti u Toskani. Pitali smo Hrvatske ceste zašto je pristupna cesta ucrtana preko položaja Mili, a ne nekom drugom rutom.

-Trasa je utvrđena prostorno planskom dokumentacijom Dubrovačko-neretvanske županije i Općine Ston. U okviru iste ishođena je pravomoćna lokacijska dozvola te izrađen parcelacijski elaborat. Parcelacijski elaborat je usklađen sa lokacijskom dozvolom te je predmetna dionica, sa svim zahvatom predviđenim nekretninama, utvrđena u istom – kratko su nam kazali iz Hrvatskih cesta ne odgovorivši nam na naše pitanje.

Drugim riječima koridor pristupne ceste zauvijek je uništio nasade vinove loze koje su još od doba stare Grčke, zbog mikroklimatskih karakteristika, jedne od najboljih u Hrvatskoj. No, nažalost, to je tek početak priče.

Neprocjenjiva šteta

Kao odštetu za izvlaštenje Mihu Roziću odlučeno je kako mu se mora isplatiti milijun i 18 tisuća kuna. Riječ je o takozvanim poljoprivrednim poboljšicama, odnosno odšteti za poljoprivredne kulture koje su na području koje se izvlašćuje. Obzirom da je Rozić na navedenoj parceli imao 4896 trsova ispada da mu je plaćeno 207 kuna po trsu, što on smatra izrazito malim iznosom. Ali nije to samo njegovo mišljenje.

Naime, Agronomski fakultet u Zagrebu u istom onom vještačenju došao je do zaključka da se Roziću trebalo isplatiti 2 milijuna i 849 tisuća kuna odnosno 582 kune po trsu. Još jedan sudski vještak zadužen za poljoprivredu, riječ je o Niku Obrvanu, smatra da se Roziću trebalo platiti puno više. On je u svom vještačenju došao do zaključka kako je riječ o 3 milijuna i 299 tisuća kuna odnosno 673 kune po trsu. U svom vještačenju također navodi da je riječ o sjajnim mikroklimatskim prilikama lokaliteta (sastav tla, južna orijentacija, blizina mora, ljeti strujanje freškog zraka).

-Grci su na ovom području imali svetište posvećeno bogu vina, a ovo područje jamči proizvodnju najkvalitetnijih suhih, polusuhih i poluslatkih crnih vina – navodi Niko Obrvan u svom vještačenju obrazlažući visinu naknade.

On čak dodaje da je odšteta za uništenje ovog područja nenadoknadiva, ne samo zbog toga što se u budućnosti na ovom lokalitetu neće moći saditi vinova loza, već i što se obitelj Rozić više neće moći baviti vinogradarstvom.

-Čak i da mu se ponudio zamjenski lokalitet, teško bi Rozić na susjednom lokalitetu mogao postići jednaku ili približno jednaku kvalitetu loze i vina. Ova naknada koju sam iskazao samo je manje, djelomično obeštećenje one štete koja se nanosi vinogradarskom položaju Mili izgradnjom ceste. Naime, danas u vrijeme izrade ovog vještva, lokalitet Mili svjetski je prepoznat kao specifična lokacija, koja će ovim zahvatom definitivno biti dovedena u pitanje, pa procjenu sveukupne štete nije moguće obuhvatiti ovim vještvom – zaključuje Obrvan.

207 kuna po trsu

Ali bez obzira što ovaj sudski vještak kaže kako je 673 kune po trsu samo djelomična odšteta, jer pravu štetu uopće nije moguće izraziti brojkama, država ne samo da nije isplatila Roziću tu cifru, nego se odlučila za tri put manju. Pitali smo Hrvatske ceste zašto je odlučeno da se Roziću isplati 207 kuna po trsu, a u obzir se nisu uzela vještačenja Agronomskog fakulteta i Nika Obrvana koji su došli do puno veće brojke?

-U prvostupanjskom postupku utvrđivana je vrijednost zemljišta, poljoprivrednih i građevinskih poboljšica. Procjene su predmet izrade sudskih vještaka na temelju tržišnih cijena koje isti utvrde, a koje se baziraju na stanju i vrijednosti poboljšica na dan procjene. Ne možemo komentirati razloge zbog kojih su pojedini vještaci različito procjenjivali istovrsne poboljšice. Ali ističemo da je upravno tijelo koje vodi postupak upravo pridalo vjeru određenom vještvu, kao dovoljno stručnom i detaljno obrazloženom, te je na temelju takvog vještva i donijelo svoju odluku u prvostupanjskom rješenju o izvlaštenju. Temeljem navedenog rješenja, HC d.o.o. su izvršile isplatu iznosa te potom ishodile daljnja rješenja o uvođenju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. S obzirom na izjavljenu žalbu, nadležno Ministarstvo pravosuđa će u drugostupanjskom postupku utvrditi je li prvostupanjsko postupanje upravnog tijela, odnosno doneseno rješenje o izvlaštenju bilo zakonito ili ne. Ovisno o njihovoj odluci, ovisiti će i daljnje postupanje HC d.o.o. – kazali su nam iz Hrvatskih cesta.

Međutim, čak i da je Roziću i njegovoj obitelji uplaćen puno veći iznos, on bi bio nedovoljan, baš kako ističe Obrvan u svom vještačenju. Naime, on kao poznati i cijenjeni vinar, bez obzira na isplaćenu cifru, više se ne može baviti vinogradarstvom. Drugim riječima njegova obitelj ostala je bez posla koji godinama uspješno obavljaju. Stoga je Rozić pokušao naći adekvatnu zamjenu za njegov lokalitet koji bi mu država ustupila da se i dalje može baviti vinarstvom umjesto da mu isplati ikakvu naknadu. Uspio je naći parcelu odmah poviše ovih koje je do sada obrađivao. Riječ je o zemljištu katastarske oznake 25/ 1 Boljenovići koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Pokušao je preko svog odvjetničkog tima isposlovati od nadležnih institucija da mu se ta parcela da u zamjenu, ali nije uspio, jer su institucije prebacivale odgovornost o dodjeli. Pitali smo Ministarstvo poljoprivrede zašto mu se zamjenska parcela nije dodijelila.

Užasan epilog priče

-Ministarstvo poljoprivrede se u predmetnom slučaju očitovalo četiri puta putem dopisa u kojima navodi da je u postupku izvlaštenja koje vodi Upravni odjel u županiji isti nadležan odlučiti o naknadi za izvlaštenje nekretnine te da ovo Ministarstvo može samo dati očitovanje o tome da li postoje zapreke da kč. br. 25/1 k.o. Boljenovići bude predmet naknade za izvlaštene nekretnine. Ovom prilikom također ističemo da Ministarstvo poljoprivrede nije nadležno za poduzimanje radnji koje g. Rozić predlaže i želi. Punomoćnica g. Miha Rozića se obraćala ovome Ministarstvu putem Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku s prijedlogom da mu Ministarstvo na ime naknade za izvlaštene nekretnine dodjeli zamjenske nekretnine. U odnosu na dostavljenu dokumentaciju i temeljem javnih evidencija, utvrđeno je da se pred nadležnim upravnim odjelom Dubrovačko-neretvanske županije vodi postupak radi izvlaštenja nekretnine u okviru kojeg se sukladno zakonskim odredbama odlučuje o načinu naknade za izvlaštene nekretnine. Navedeni upravni odjel Dubrovačko-neretvanske županije nije se obraćao ovom Ministarstvu vezano uz navedeni postupak izvlaštenja i eventualnu naknadu davanjem zamjenske nekretnine – kazali su nam iz Ministarstva poljoprivrede.

Epilog cijele priče je užasan. Pristupna cesta zauvijek je uništila lokaciju koja je još od stare Grčke bila poznata kao jedna od najboljih na Jadranu za uzgoj vina. Odlučeno je da se obitelji Rozić isplati manja naknada od one koje su utvrdili Agronomski fakultet i Niko Obrvan, ali najgore od svega je što se cijenjeni i nagrađivani vinar Miho Rozić više neće moći baviti vinogradarstvom, jer mu nije dodijeljena zamjenska parcela. Čak i da jest godine bi trebale da loza naraste i da ima rezultate kakve je imao prije, a pitanje je bi li kvaliteta vina bila približno jednaka. Baš kao što je zaključio sudski vještak Niko Obrvan, šteta u ovoj priči je neprocjenjiva.

Maro Marušić

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom