Voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek Branka Rešetar sigurna je da djeca od takvih "učitelja" nisu dobila obrazovanje kakvo im je u Republici Hrvatskoj zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata na čije su se poštovanje obvezali - poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta.

Prema tim dokumentima, objašnjava profesorica Rešetar za Glas Slavonije, Hrvatska je obrazovanjem dužna pripremiti dijete za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te poticati na zaštitu okoliša u kojemu živimo. Kada je riječ o djeci s poteškoćama u razvoju, država je dužna svakom djetetu osigurati redovno školovanje. A sve to i druga znanja, zaključuje Rešetar, djeci nisu mogli primjereno prenijeti i osigurati učitelji s krivotvorenim diplomama, osobe koje nikada nisu niti studirale, niti završile odgovarajući fakultet.

''Djeca, odnosno roditelji djece kojima su predavali lažni učitelji mogli bi zatražiti pravnu zaštitu jer njihovo dijete nije dobilo odgovarajuću edukaciju koja im je u našem pravnom sustavu zajamčena. Kad bi se radilo o izoliranom slučaju, tada bi se možda moglo govoriti samo o individualnoj odgovornosti pojedinca za počinjeno kazneno djelo, međutim kako je riječ o većem broju lažnih učitelja postavlja se pitanje sistemskog ugrožavanja prava djece na obrazovanje sukladno nacionalnim i međunarodnim standardima'', upozorava Rešetar.

''U tom smislu može se postavljati pitanje odgovornosti pojedinaca, ali možda i drugih koji su sudjelovali u izdavanju ili krivotvorenju diploma. S obzirom na to da je takve slučajeve preuzelo Državno odvjetništvo, oni bi možda mogli biti oštećenici u postupku, no to pripada u kazneno pravo. U odnosu prema bivšim učenicima koji nisu dobili odgovarajuće obrazovanje, nadležno Ministarstvo bi trebalo pronaći odgovarajuće rješenje'', smatra Rešetar.

Stručnjak za kazneno pravo Igor Vuletić, s Katedre kazneno-pravnih znanosti pri osječkom Pravnom fakultetu, objašnjava ima li sve ovo kaznenopravnu dimenziju te mogu li se i na koji način bivši učenici, odnosno njihovi roditelji, u postupku voditi kao oštećenici. Ističe, sve bi to bilo jako navučeno jer oštećenik je onaj koji je oštećen kaznenim djelom. Šteta se u pravnom smislu riječi mora konkretno izraziti, što je u ovom slučaju teško.

''Ako se vodi postupak, moramo prvo vidjeti za koje se djelo postupak vodi. Ako se djelo vodi za postupak krivotvorenja isprave, po meni je tu oštećena škola. Da bi se djeca i roditelji vodili kao nekakvi oštećenici prvenstveno moraju biti oštećeni materijalno, a toga u ovom slučaju nema. A kakva je i nematerijalna šteta zapravo je teško ili nemoguće dokazati. Isto tako, ne postoji garancija da bi nastava bila kvalitetnija da je djetetu predavao netko s diplomom. No djeca i roditelji na sudu mogu izjaviti da se osjećaju oštećenima, ali je pitanje bi li time išta postigli'', objašnjava profesor Vuletić napominjući kako bi sigurno bili oštećeni da je u pitanju nekakvo kazneno djelo protiv obitelji, djece, mladeži poput, primjerice, neke vrste zlostavljanja.