Uskrs je najveći katolički blagdan. Da Isus Krist nije uskrsnuo, ne bi se slavilo ni njegovo rođenje, odnosno Božić.

Međutim, uspoređujući ta dva blagdana, jasno je da Božić pobjeđuje Uskrs u svim atmosferskim segmentima, iako bi trebalo biti obratno. Naime, čak mjesec dana prije Božića, čitav grad se okiti, korporacije nas pozivaju na njihova sniženja kako bismo Max TV-om i mobitelom razveselili najbliže, svi su (prividno) sretni, proslava danima traje... – sve to zaobilazi Uskrs.

Neki će sad reći kako tijekom Velikog tjedna Isus teškom mukom umire, pa to doba svakako nije za slaviti. Tako se inače ljudi ponašaju i u običnim životima. Rođenje slave, a kad voljena osoba umre – tuguju. Je li to ispravno? Veliki svećenik don Branko Sbutega jednom je prilikom rekao kako treba plakati kad se neka osoba rodi, te da treba slaviti kad neka osoba umre.

Dobar dio ljudi podsvjesno zna da smrt nije kraj života, već početak – što je uostalom i najvažnija poruka Uskrsa -  pa se postavlja logično pitanje zašto proslava za Uskrs nije spektakularnija od one za Božić, odnosno, točnije rečeno, zašto ne vlada veselija atmosfera po ulicama gradova te kućama i stanovima?

Nekako Uskrs prođe mirno bez neke velike pompe i slavlja. Pengaju se jaja, ode se na misu, dođe netko iz obitelji i to je otprilike to. Nema vesele atmosfere koja vlada za Božić i čoporskog čestitavanja.

Zašto je to tako? Odgovor je prilično jednostavan. Božić je 'veći' blagdan od Uskrsa, jer korporacije tako žele. Naime, rođenje Isusovo pada usred zime kad su ljudi zbog lošeg vremena i nedostatka svjetla u zimskoj depresiji, pa im treba nešto što će ih 'nositi' u svakodnevnim iskušenjima, dok po kiši i magli odlaze na posao, a vraćaju se po mraku.

Korporacije im nude umjetnu sreću u teškim zimskim danima – reklame nam podsvjesno govore da će naša obitelj biti sretna, ako ispod bora bude puno poklona. Da ćemo mi biti sretni ako potrošimo na druge. Nije to ni toliki problem da svake godine dobar dio nas ne zaboravi zašto uopće slavi Božić. Cijela ta kampanja traje više od mjesec dana, a građani obilaze šoping centre i troše kao ludi bez da razmišljaju koji je pravi smisao Božića (više o konzumerizmu u božićno vrijeme, možete čitati ovdje).

S druge strane, za Uskrs vjernici jedni drugima poklanjaju puno manje, a cijela atmosfera je smirenija. Na taj bi se način Božić trebao slaviti – skromnije, mirnije, s obitelji - više razmišljajući kako da postanemo bolji, a manje kako da kupimo bolje poklone najmilijima.

Korporacije na Uskrs gledaju kao na početak ljeta i turističke sezone, pa sniženjima ne mame kupce (osim turističkih agencija). Dan je mnogo duži, vrijeme ljepše, pa su vjernici sami od sebe bolje volje, i ne treba im reklama sa sretnom obitelji, smatraju velike firme.

Osim toga, Uskrs uvijek pada u nedjelju, pa nema dodatnih slobodnih dana, a samim time je i potrošnja slabija. Naravno blizu Uskrsa nema ni Nove Godine i dodatnih slobodnih dana.

Neka nama ovakvog Uskrsa, mirnog i veselog, iako bi se taj najveći kršćanski blagdan trebao slaviti u veseloj atmosferi kao Božić (naravno bez silnog konzumerizma), a Božić bi se trebao slaviti kao Uskrs (mirno i dostojanstveno). I u jednom i u drugom slučaju, korporacije bi trebalo izbaciti iz tog svečanog trenutka.

Nego da vas ne mučimo više s filozofijama na Veliku subotu - svim vjernicima katoličke i pravoslavne vjere, Dubrovački dnevnik želi sretan i blagoslovljen Uskrs.

Slavite se i veselite kad netko umre - bilo Isus, bilo netko iz vaše obitelji - jer smrt nije kraj, već novi početak. To je najvažnija poruka uskrslog Isusa Krista. Ne samo njega, već i drugih koji su bili 'gore' (čitaj hipnoze i kliničke smrti), a koji su onima 'dole' ispričali što se tamo nalazi. Bolje je 'gore', puno je bolje – kažu svjedoci - zato smrt treba slaviti, a na rođenju tugovati...