Prema nekim podacima, Aristotel je umro današnji dan 322. godine pr. Kr. Aristotel spada među najveće filozofe svih vremena, a smatra se najznačajnijim sintetičkim umom i najsveobuhvatnijim duhom antike. Poznat je po tome što je sistematski razvio u nizu kapitalnih djela novu originalnu filozofiju.

Od njegovih velikih djela zasigurno treba izdvojiti: "Organona", "Fiziku", "Metafiziku", "Nikomahovu etiku", "Politiku", "Poetiku" i naravno "Retoriku".

Rodio se u mjestu Stagira u Traciji 384. pr. Kr. Poznato je kako je bio Platonov učenik, a njegov metafizički dualizam odbacio je tvrdeći da u stvarnosti postoje samo pojedinačne stvari iz kojih razum apstrahira opće pojmove. U Ateni je osnovao peripatetičku filozofsku školu, koja je nastavila s radom i nakon njegove smrti.

Tijekom svog života i straživao je razna područja i bavio se njihovom problematikom. Naime koncentrirao se na područje logike, metafizike, fizike, psihologije, etike, politike, astronomije, meteorologije, zoologije, poetike i druga područja koja su okupirala njegove misli. Njegova se logika do koje došao u svojim mnogim istraživanjima, održala i do danas kao uzor za zasnivanje elementarne logike, što je dovelo do zaključenja od samog Kanta kako je logika od Aristotela dobila savršen oblik da nije mogla niti naprijed, niti nazad.

Po njegovu učenju najviša od svih znanosti bila je “prva filozofija”, zato što proučava biće kao biće te otkriva da ono po sebi ima razna značenja. Sastavni dio “prve filozofije” je zasigurno teologija. Ona se usredotočava na božanski um koji je prvi, pokretač sveukupne zbilje.

Objašnjavaući gibanje i nastajanje kao prijelaz supstancije, daje jedan od najvažnijih odgovora na središnji problem grčke filozofije. Taj prijelaz omogućuju metafizička načela materije i forme, koje u osjetnom svijetu ne postoje odvojeno, nego tek tvore konkretnu supstanciju.

Objašnjavajući gibanje i nastajanje kao prijelaz supstancije ne iz nebića u biće, nego iz bića kao mogućnosti u biće kao zbiljnost, daje jedan od najvažnijih odgovora na središnji problem grčke filozofije. Taj prijelaz omogućuju metafizička načela materije koje u svijetu ne postoje odvojeno, nego tek zajedno tvore konkretnu supstanciju.

Na današnji dan 1274 godine umro je i sv. Toma Akvinski koji pripada u red jednog od najvećih crkvenih umova.

Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem a završavajući visoke škole u Napulju upoznao se s dominikanskim redom. Iako su mu se roditelji protivili da on, kao sin plemića, stupi u prosjački red ipak je postao dominikanac.

Već s 23 godine života Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik. Sveti Toma je napisao mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo Teološka suma u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj.

Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina i to na putu u Lyon na opći sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse. Proglašen je svecem, a g. 1567. i crkvenim naučiteljem.