Na saslušanju u Fort Meadeu u sudnici Maryland, u četvrtak je Manning priznao krivnju za deset od 22 točke koje ga terete za narušavanje tajnosti te otkrivanje informacija WikiLeaksu u vezi vojnih operacija u Iraku i Afganistanu – uključujući video helikoptera Apache koji je WikiLeaks nazvao 'Kolateralno ubojstvo' – kao i dokumente vezane za zatvor Guantanamo Bay. Te optužbe nose maksimalno 20 godina kazne, no Manning je porekao neke od ozbiljnih optužbi protiv njega uključujući 'pomaganje neprijatelju' što je u teoriji kažnjivo smrću, no tužitelj je ranije najavio da će ipak tražiti 'samo' doživotno služenje kazne za 25-godišnjaka.

Za Juliana Assangea i ostale upletene u neke od najvećih otkrića WikiLeaksa, najznačajniji dio Manningove preko sat vremena duge izjave sudu vjerojatno je drugi dio njegove mea culpe. Naime, radi se o preuzimanju krivnje na sebe te poricanje ikakve prisile od strane WikiLeaksa i bliskih suradnika.

„Odluka da to pošaljem bila je moja“, rekao je Manning sudu, piše Nathaniel Fuller, jedan od branitelja Manninga na Bradley Manning Support Networku. „Preuzimam punu odgovornost“, nastavio je Manning.

Prema Fullerovom izvješću, Manning je rekao kako je kontaktirao WikiLeaks tek nakon što su ga odbili ostali mediji odnosno Washington Post i New York Times zbog nedostatka interesa. Budući da nije imao drugog izbora, javio se WikiLeaksu.

Manning kaže kako je tada počeo pričati s članom organizacije WikiLeaks preko anonimnog kanala i to s nekim kome je nadjenuo nadimak Nathaniel te za njega vjeruje da je bio osnivač WikiLeaksa Julian Assange ili pak glasnogovornik oganizacije Daniel Domscheit-Berg. Prema Fullerovu izvješću, Manning tvrdi da tijekom pregovora Nathaniel nikad nije vršio pritisak niti tražio da 'iskopa' još informacija te kako su objavljeni podaci isključivo njegova inicijacija.

Takve objave mogu imati značajne posljedice na bilo koje očekivane optužnice Juliana Assangea ili ostalih povezanih s WikiLeaksom. Uostalom, Assange bi mogao biti najranjiviji u ne samo činu objavljivanja povjerljivih materijala već  zavjeru s Manningom da bi ih dobio. U Manningovim saslušanjima prije suđenja, tužitelji su predstavili dokaze da mu je Manningov korespondent Nathaniel pomogao razbiti zaporke kako bi se omogućio ulaz u tuđe korisničke račune što bi ujedno i otvorilo put optužbama WikiLeakera pod pseudonimom za računalne prijevare te iskorištavanje zakona ili pak optužbe za zavjeru.

Neki poput Tima Kellyja iz Future of Freedom Foundation, špekulirali su o mogućnosti da je država tražila od Manninga da svjedoči protiv Assangea te da je njegov zatvor  prije suđenja dug više od tisuću dana i ranija izolacija u Quanticu iskorištena kako bi ga se prisililo da služi toj svrsi.

Nakon puštanja WikiLeaksa u javnost, mnogi članovi organizacije bili su pod velikom istragom porote u Arlingtonu u Virginiji. Julian Assange koji živi u Ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu dok traži utočište u Ekvadoru ostaje uvjeren da će pokušaji da ga se izruči Švedskoj gdje bi se suočio s optužbama za seksualno napastovanje završiti  dodatnim izručenjem veleposlanstvu SAD-a gdje će biti suočen s optužbama vezanima za spomenute publikacije.

No Manningovo svjedočenje naznačilo je kako on nema namjeru za svoje ponašanje okriviti nekoga drugoga ili pak ustvrdjeti da ga je netko prisilio na objavu dokumenata. Činjenica da je prvo pristupio medijima s povjerljivim inforimacijama također podrazumijeva da inicijalno predlaganje za objavu nije obavio nitko iz WikiLeaksa već sam Manning.

Točnije, Manning je branio svoje povjeravanje WikiLeaksu kao moralno nužno i to u interesu javnosti. „Vjerujem da bi, kad bi šira javnost imala pristup ovakvim informacijama, ovo moglo potaknuti veliku debatu o ulozi vojske i policije uopće“, rekao je Manning, prenosi Reuters. „Osjećao sam se kao da sam postigao nešto što će mi pružiti mirnu savjest“, rekao je.

Nadalje, Manning tvrdi kako je pažljivo odabrao dokumente koji ne bi naškodili SAD-u.

Nejasno je hoće li Manningove izjave pomoći u njegovu suđenju budući da su tužitelji već usmjerili suca manje na motive, a više na same akcije Manninga. No, kako Manning kaže da je objava bila isključivo njegova volja, australski bi haker mogao odahnuti barem nakratko.

Izvor: Forbes