DUBROVČANIN U SRCU TERORA 'Bio bih lud kad se ne bih bojao, ali to nije moj rat'
Samo nekoliko sati leta avionom od udobnosti naših dnevnih soba i utabane hrvatske svakodnevice postoji jedna paralelna stvarnost. U njezinu se epicentru nalazi Mosul, aktualno poprište “ofenzive svih ofenziva” koja ima samo jedan cilj: izbrisati s lica zemlje tzv. Islamsku državu.
Mosul nije samo drugi najveći grad Iraka. On je, uz sirijsku Raku, i jedna od dviju “prijestolnica” zloglasnog kalifata. Ekstremisti IS-a pregazili su ga u lipnju 2014. s tisuću i nešto boraca pred kojima je uspaničena iračka vojska bježala glavom bez obzira, ostavljajući iza sebe oružje i prazninu prošaranu nebranjenim bankama i naftnim poljima, zahvaljujući čemu će se IS prometnuti u jednu od najbogatijih terorističkih skupina na svijetu. Upravo tamo je Abu Bakr al-Bagdadi, neuhvatljivi vođa IS-a, proglasio rat nevjernicima diljem svijeta, obznanjujući uspostavljanje krvoločne tvorevine, pretvarajući Mosul u “simbol” njihova novog poretka, piše Jutarnji list.
U napaćenom gradu, uništenom dugogodišnjim sektaškim sukobima koji su razorili sve ostatke bivših vremena u kojima je bio multikulturalno središte sjevernog Iraka, ostali su živjeti samo suniti. Vodeći se onom “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj” (sunitski IS protiv šijitske vlade u Bagdadu), grad je pognuo glavu i počeo živjeti prema novom, oštrom IS-ovu kodeksu koji počiva na strahu - sve do 17. listopada ove godine, do početka združenog napada svih protiv jednog jedinog neprijatelja.
Iskusni dubrovački ratni fotoreporter Zoran Marinović pratio ga je iz prve ruke. Tu paralelnu stvarnost osjetio je na vlastitoj koži, svjedočeći osobno sivilu uništenja i strahu od onoga još goreg što tek dolazi.
- To je glavni grad terora. Sve loše što se dogodilo u Europi, sve je smišljeno tamo. Često se spominje Raka, no Mosul je u biti glavni grad kalifata, sve je tamo planirano. U tom su gradu operirali svi najvažniji ljudi IS-a - priča Marinović.
U okolici Mosula i u samom gradu, u četvrti Aden, proveo je 12 dana, pokušavajući svojim objektivom zabilježiti jezivu ratnu priču i prateći operacije tzv. Zlatne divizije, postrojbe regularne iračke vojske za specijalne namjene koja sada čisti grad od militanata IS-a. Dosad su ih, prema najnovijim medijskim izvještajima, ubili oko 1000 te preuzeli ukupno 19 mosulskih četvrti i naselja. No, još uvijek nisu ušli u sam centar grada.
- U centru Mosula je između šest i sedam tisuća boraca IS-a. S vanjske su strane 20.000 iračkih vojnika, 20.000 pripadnika šijitskih milicija koje napadaju s juga, 15.000 kurdskih boraca pešmergi te oko deset tisuća pripadnika PKK, kršćanskih, sunitskih i alavitskih paravojnih postrojbi. Pomoć im pružaju saveznički avioni koji cijelo vrijeme bombardiraju grad - priča Marinović.
Impozantne brojke isprva izgledaju optimistično, ali na terenu su svi bolno svjesni da neće biti lako. IS je nemilosrdan protivnik: infiltriran među stanovništvo, spreman iskoristiti ga kao živi štit u svakom trenutku, vičan najrazličitijim metodama ratovanja, od standardnih do taktika iznenađenja, te naoružan najopasnijim od svih oružja: spremnošću na smrt u ime ideologije.
- Trenutačno najviše koriste bombaše samoubojice i autobombe. Četiri do pet puta dnevno nešto eksplodira - priča Marinović.
- Jedan dan je autobomba eksplodirala 500 metara od nas. U tom je napadu poginuo jedan od visokih časnika iračke vojske - dodao je.
Njegova izjava potvrđuje ono što se zna od samog početka: ofenziva neće biti munjevita, nego će potrajati, prema procjenama i do nekoliko mjeseci.
- Bitke se vode ulicu po ulicu, kuću po kuću. Riječ je o vrlo urbanom području i zato je veoma teško. Velik broj vojnika, milicija, civila, sve u jednom polukaosu. U Mosulu je još uvijek više od milijun i pol ljudi, dakle žestoke bitke se vode u vrlo civilnom okruženju, za zgrade u kojima još uvijek žive djeca... Ti ljudi već generacijama žive u ratu i odlučili su da neće otići iz svojih kuća. Oni kojima kuće nisu srušene ili zapaljene, odlučili su ostati u njima - opisuje Marinović, a cijeli tekst možete pročitati na portalu Jutarnjeg list.