DUBROVČANIN U RATNOM PODRUČJU 'Čizme nisam skinuo par dana, svaki dan smo jeli konzerve, bez struje, vode, svugdje muhe..'
Svijet je u 21. stoljeću postao jedno izranjavano mjesto, smatra hrvatski fotograf Zoran Marinović, koji je putovao svijetom i fotoaparatom bilježio različite sukobe i ratove.
Dubrovčanin Zoran Marinović jedan je od fotografa koji je na portalu Media Centar Online ispričao dio svoje priče.
"Najteža je ljudska patnja. Bilo kojoj patnji teško je svjedočiti. Na to se nikad ne možeš pripremiti. Mogu samo reći da me sudbine djece u ratovima posebno dirnu. Dječaci vojnici od 12-13 godina u prevelikim uniformama i kalašnjikovima koje tegle po unesrećenim šumama Konga, potresan su prizor. Najgora stvar koju možeš napraviti čovjeku je uzeti mu djetinjstvo. Djevojčice koje optuže da su vještice i onda zapale, jer ih obitelji više ne mogu prehranjivati… Da, to sa djecom je najteže".
Na zadnjem zadatku u Sinjaru, na granici Sirije i Iraka, zajedno sa nekoliko drugih fotoreportera, Zoran je spavao u jednoj srušenoj školi.
"Na podu, u vreći za spavanje. Čizme nisam skinuo par dana, svaki dan smo jeli konzerve, bez struje, vode, svugdje muhe, prašina, žrtve još leže po ulicama. Zaspim predvečer, oko osam, devet, i probudim se ujutro. Samo me probudi avion koji je bombardirao položaje ISIS-a, koji su udaljeni niti dva kilometra. Nakon svega dođem doma, anatomski madrac, topla voda, pun frižider i... ne mogu spavati noćima", priča Zoran.

Bez obzira na to da li se radi o novinarima, fotografima ili snimateljima, svaki odlazak na nepoznat teren, gdje je često i vlastiti život izložen riziku, ostavlja posljedice na medijske profesionalce. Dok s jedne strane ne mogu ostati imuni na ljudsku bol i patnju kojoj svjedoče prilikom rada u ekstremnim uslovima, s druge strane, svi su poslani na teren s jednim ciljem – da zabilježe istinu i svijetu pričaju o njoj.
Zoran kaže kako nastoji da mu rat ne bude svakodnevnica, niti nešto što se podrazumijeva. Ne bi želio da mu "ekstremne emocije postanu nešto normalno".
"Običan život je kompleksan. Odnosi, obaveze, želje, mogućnosti su višeslojni, i nerijetko opterećujući. Teško je to sve objasniti. U ratnom području život je brutalno jednostavan. Probudiš se, imaš jednu konzervu i čiste čarape, baterija fotoaparata je puna, predvečer popiješ čaj i pošalješ materijal. Još ako si zadovoljan fotografijama, ispružiš se u vreći, zapališ cigaretu. Sretan si čovjek", piše na portalu Media Centar Online.