Činjenica da je nedjelja neradni dan ni članovima Matice umirovljenika Dubrovnik ama baš nikakve probleme ne zadaje.

Nedjelju su proveli u veselju, dosta se i nahodali, ali  i autobusom Arriva Travela navozali.

Jutro su u gradu Ostuni proveli, uz vodičku Ajlu Bajgorić, razgledali netaknutu srednjevjekovnu gradsku strukturu, prošetali labirintom uskih uličica, punih lukova i stubišta punih cvijeća.

S gradskih vidikovaca pruža se nevjerojatan pogled na ogromne "šume" maslina oko grada, pa nije zgorega podsjetiti da se u pokrajini Pulja iz tih ogromnih maslinika i vrijednim radom tamošnjih ljudi, uspije dobiti  čak 60 posto ukupne talijanske proizvodnje maslinovog ulja.

Nedjelju su neki Dubrovčani poželjeli iskoristiti za odlazak na misu u katedrali, a nevjerojatno je da je svećenik iz mnoštva vjernika za čitanje posve slučajno zamolio Dubrovkinju Dianu Hilje i ona je taj zadatak na talijanskom jeziku bez zamjerki obavila.

Jedni su uspjeli grad obići i razgledati i simpatičnim "autićima", a drugi i gradski nedjeljni buvljak, više gledali, manje kupovali, no uspjelo se pronaći i ponešto staro, a zanimljivo za ponijeti doma...

U podne se krenulo za Alberobello, grad pod zaštitom UNESCO-a, a tu je čast zaslužio jedinstvenom arhitekturom, koja podsjeća na kućice iz bajki. 

Glavna atrakcija grada su trulli, povijesne građevine koje su u doba velikog siromaštva juga Italije i pretežno poljoprivredne proizvodnje, i života od zemlje i na zemlji, služili za smještaj domaćih životinja u prizemlju i stanovanje ljudi na prostoru iznad njih. 

Danas, naravno, trulli više nemaju tu svrhu, a ni namjenu. Pretvoreni su u dućane, restorane i apartmane, pa su nas po tome malo podsjetili i na naš Dubrovnik, a "slaganjem" krovovova kamenim pločama pomalo i na kućarice u Konavlima...

U predvečernjim satima se krenulo na put od "pete" talijanske "čizme", prema "prstima", i stiglo do mjesta Battipaglia, nedaleko Salerna i Napulja, u kojem će hotel Sabbiadoro biti dubrovačka "baza" iduća četiri dana.

Simbolički se tako "spojilo"  Jadransko i Tirensko more...

Tekst i fotografije: Željko Tutnjević