Suđenje je pred Visokim zemaljskim sudom započelo u listopadu 2014. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pokraj Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Pratesosuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.

Sud je obrazložio presudu činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.  

"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a, dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II. SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

"Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster. On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).

"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je na njegovu neprijateljskom djelovanju i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster. On je prije toga objasnio kako su hrvatske vlasti dobro surađivale s njemačkim pravosuđem i predale joj sve spise koji su bili zatraženi, piše Večernji list.