Na današnji dan 1473 godine rodio se Nikola Kopernik, poznati njemački i poljski astronom čiji se heliocentrični sistem svijeta zasniva na tvrdnjama da se Zemlja okreće oko svoje osi i da kruži oko Sunca. Rođen je u poljskom gradi Torunu. Školovao se u Krakowu, Bologni i Rimu, poslije čega je postavljen za kanonika u Fromborku. Kao učenik i student bio je zaokupljen astronomskim problemima, a oduševljavao se idejom Heraklita i Aristarha da se Zemlja okreće.

U Fromborku je izgradio opervatorij i posvetio se proućavanju kretanja nebeskih tijela. Kada je uvidio da se red u svemiru ne može uspostaviti, ako se u njegovo središte stavi Zemlja, počeo je stvarati novu sliku svijeta. Kopernik u središte našeg sustava stavlja Sunce, oko kojeg se u kružnim putanjama kreću svi ostali planeti. Dnevnu vrtnju nebeskog svoda objašnjava okretanjem Zemlje oko osi, a pojavu godišnjega doba okretanjem Zemlje oko Sunca.

Pojava petlji u putanjama planeta sada je jednostavno objašnjena gibanjem Zemlje, a zahvaljujući veličinama tih petlji Kopernik je odredio i udaljenost planeta od Sunca. Nepokretnost zvijezda ispravno je protumačio njihovom velikom udaljenošću od Zemlje i Sunca.

Kopernikova teorija revolucionarno je promijenila čovjekova shvaćanja i stvorila pretpostavke za velika Keplerova i Newtonova otkrića. Međutim, Crkva je shvatila heliocentričnu teoriju kao težak udarac pa su njegova djela proglašena heretičkim i zabranjena, a Kopernikovi sljedbenici proganjani.

Crkveni dogmatičari dugo su odolijevali naletu novih spoznaja, ali istina se nije mogla niti spaliti, niti sakriti: godine 1757., više od dva stoljeća poslije smrti Nikole Kopernika, Sveta Stolica proglasila je da su znanstveni dokazi da je Sunce središte planetarnog sustava neoborivi te je odobrila Kopernikova djela.

Hrvatski povjesničar i prvi rektor zagrebačkog Sveučilišta, Matija Mesić rodio se na današnji dan u Brodu na Savi.

Kanonik zagrebački Stjepan Ilijašević bio mu je ujak, pa je Matiju, koji je prve škole učio u Brodu i Požegi, primio u svoju kanoničku kuriju i slao u školu. Stupio je u sjemenište, a biskup Haulik poslao ga je, kao nadarenog učenika, u bečki Pazmaneum i Prag. Nakon što je završio studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, Mesić se je vratio u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske.

Tada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkog, uvede materinji jezik. Mesić je imenovan profesorom povijesti i ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao za to da materinji jezik bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu. Napravio je kritičko izdanje Poljičkog statuta i Acte croatice Ivana Kukuljevića, sredio Krčelićevu korespondenciju i spise Stanka Vraza.

Nakon sloma apsolutizma i vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnog pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić je mnogo pridonio tom osnivanju. Izabran je za prvog rektora Sveučilišta, koje je svečano otvoreno potkraj listopada 1874. govorom bana Ivana Mažuranića. Uz pedagoški rad Matija Mesić se i dalje bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu.
Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz naše starije povijesti.
Njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866., dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi.

Na današnji dan 1878. godine, Thomas Alva Edison patentirao je svoj fonograf, preteču gramofona. Fonograf je bila sprava s pokretnim cilindrom koji je bio omotan aluminijskom folijom. Igla fonografa prelazila je preko sićušnih nabora na foliji, što je, u konačnici, proizvodilo zvuk.

Thomas Alva Edison izumio je fonograf u svom laboratoriju u Menlo Parku, u saveznoj državi New Jersey, kojeg se tada nazivalo ‘Edisonovom tvornicom izuma’. Neki taj laboratorij smatraju prvim modernim laboratorijem za razvoj i istraživanje kojem je cilj stvaranje predmeta koji bi bili korisni i profitabilni.

Povjesničar Robert Bruce kaže da se Edisonova genijalnost iskazivala i u tome što je zapošljavao izvrsne tehničare, kemičare i druge stručnjake, koji su njegove ideje znali pretvoriti u stvarnost: "Oni su Edisonu bili jedna vrst dodatnog mozga i ruku, no on je kontrolirao cijelu stvar. Imao je tehničare, dakle one koji su mogli realizirati njegovu viziju. Također, zapošljavao je i izvrsne matematičare. Sam Edison je priznao da mu se nije svidjala ideja o teoretičarima koji rade za njega, no shvaćao je njihovu važnost, i uvijek je imao barem jednog ili dva takva čovjeka."

Kada je 1931. umro, Thomas Edison je bio vlasnik oko tisuću službeno priznatih patenata od koji su najpoznatiji - električna žarulja, filmska kamera i kino-projektor.