Na samom početku, Čučić je predstavila autore i njihov bogato iskustvo i rad, a potom se osvrnula i na samu knjigu. „Vojnović i Seton – Watson nisu bili bliski suradnici, ni prijatelji, ali njihove intelektualne vrijednosti i politički rad imaju mnoge sličnosti. Oboje su se bavili krizom i raspadom Austro – Ugarske, ali i prilikama koje su uslijedile nakon toga na ovim područjima“, izjavila je Čučić. Njihovi životni putovi izravno su se isprepleli samo tijekom Prvog svjetskog rata kada je Seton-Watson, kao zagovornik rušenja Monarhije i prijatelj južnih Slavena, politički surađivao s Vojnovićem pomažući mu oko objavljivanja knjige „Dalmazia, Italia ed unità Jugoslava“ i njezina engleskog prijevoda.

„Braća Vojnović utjecala su na našu predodžbu o povijesti Dubrovnika. Stvarali su svoje kultove, ali su i sami na kraju svojevrsan kult. No, on svakako nije nastao bez osnova nego je rezultat 50- godišnjeg iznimno plodonosnog rada“, izjavio je Viđen dodavši kako se radi o „knjizi koja će se čitati i iščitavati više puta“ te koja „spada u onu vrstu knjiga koje mogu vjernije opisati duh neke epohe od udžbenika, a može se čitati kao roman“. Prema njegovim riječima, knjiga je monumentalna po nekoliko osnova. Na prvom mjestu, radi se o biografiji Luja Vojnovića koji je uvijek bio u sjeni svog poznatijeg brata Iva. Knjiga se sastoji od dvije cjeline, pa osim biografije Vojnovića sadrži i biografiju Setona – Watsona. „Naslov knjige je 'Figure politike', a ne 'Političke figure' jer oni nisu bili političari, ali su na navedeno područje svakako imali snažan utjecaj“, kazao je. Svoj govor, Viđen je zaključio stihovima Luja Vojnovića iz djela „Tebi“ u kojem uspoređuje ljubav prema ženi s ljubavlju prema Gradu.

Nakon toga, uslijedio je i govor dvaju autora. „Slučajno smo se susreli u ljetnikovcu Sorkočević i, iako se do tada nismo poznavali, kroz razgovor smo zaključili kako nas oboje zanima fenomen Srba katolika u Dubrovniku, njihov nastanak, djelovanje i nestanak“, opisao je Grijak na koji je način začeta ideja za pisanjem knjige. „Na početku smo htjeli obraditi epohu do Prvog svjetskog rata te naglasak staviti na talijanska posezanja za Dalmacijom, no njihove biografije su bile idealne za nešto veću epohu pa smo obradili i krizu monarhije Jugoslavije kao i raspad Austro – Ugarske“, kazao je te dodao kako je zadaća bila teška, ali su imali mnogo arhivskog gradiva. „Na vama je da čitajući knjigu procijenite koliko smo u tome uspjeli“, poručio je za kraj.

Naposlijetku, riječ je imao i autor Ćosić. „Čast mi je i privilegija baviti se dubrovačkom poviješću. Jako malo ljudi zna koliko je to vrijedno, nenadmašno, ali to ne umanjuje njenu vrijednost, dapače“, kazao je dodavši kako ga je posebno fasciniralo Krležino simpatiziranje Luja Vojnovića. „Krleža nije volio ni Dubrovnik, ni Iva Vojnovića, no Luja je prilično cijenio kao pisca i javnu osobu te je o njemu pisao sve do svoje smrti“, pojasnio je. Govor je zaključio citiranjem djela „Smrt dubrovačkijeh stijena“ Luja Vojnovića. „I tako mladi ljudi ruše ono što su sagradili veliki“, svojevremeno je napisao Vojnović naglasivši kako se „svi zavjeriše da Dubrovniku otmu njegovu čar“ te kako žele „sistematsko oskvrnuće Dubrovnika“.