Kustosica izložbe koja će predstaviti tri aktivne hrvatske solane: stonsku, ninsku te onu najveću na otoku Pagu je Maja Alujević, viša kustosica Etnografskog muzeja Split. Iz njenog teksta u katalogu izložbe izdvajamo: „Ako je poput zlata i sol kroz stoljeća mjerilo bogatstva, onda je Hrvatska u kojoj stotinama godina postoje čak tri solane - stonska, ninska i paška – mala, ali doista bogata zemlja. Ipak, kao jedna od najstarijih u Europi, među njima posebno mjesto zauzima stonska solana, čija povijest započinje u rimskom dobu, a od srednjega vijeka Dubrovačkoj Republici solarstvo postaje ključ­nom gospodarskom granom upravo zahvaljujući ston­skoj solani.“

Priča o stonskoj soli i solarstvu ne bi bila potpuna bez Marina Držića koji je od 1553. do 1556. obavljao službu pisara u solani, a u sjećanje na to u Stonu je podignuta spomen-ploča na kojoj piše: »Marinu Držiću / komediografu britke riječi / jezika hrvatskog / i pjesniku dubrovačkom / u povodu 650. obljetnice Stona / na mjestu / kratkoga mu službovanja 1553. / narod Stona u slavu postavi / 1984«.

Pitagorina misao kako je sol rođena od najčišćih roditelja – mora i sunca, potvrđuje se i danas u pogonima najstarije aktivne europske solane u Stonu koja je zadržala tradicionalni način proizvodnje čiji rezultat je sol iznimne kakvoće, dok je sama solana zadivljujući spomenik kulture. Iako danas njena vrijednost više nije jednaka zlatu već je doživljavamo kao jeftini svakodnevni proizvod, sol je i dalje „bijelo zlato“ - dragocjena stvar bez koje je nemoguće zamisliti život, stoji u priopćenju Doma Marina Držića.