O knjizi koja uz Medovićev rukopis sadrži i kritički osvrt naslovljen Subotić i Medović u zrcalu svog i našeg vremena govorit će autorosvrta i urednik knjige prof. emeritus dr. sc Antun Karaman te povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, uz prigodno obraćanje predsjednika Društva Vedrana Kosovića.

Opisujući vrijednost ovog izdanja, Antun Karaman u predgovoru navodi kako se radi o tekstu u kojem je, dvadeset godina nakon Medovićeve smrti, Subotić sabrao i sažeo sve ono što je kao Medovićev sugovornik doživio. Rezultat prikupljanja podataka i njihovih analiza, opsežna je studija u kojoj je, osim Medovićevih umjetničkih razmišljanja i  stavova, Subotić iznio i mnogo anegdotalnih podataka, detalja i  imena iz Medovićeva svakodnevnog života, što napisani tekst čini životnim i dragocjenim dokumentom vremena u kojemu su se navedeni događaji zbili.   

Ideju da se ovaj Subotićev rad objavi inicirali su KUD Mato Celestin Medović iz Kune i njegov predsjednik Branko Meštrović te dr. Bogomil Cezarević, a Društvo prijatelja dubrovačke starine prepoznalo je vrijednost i značenje Subotićeve studije te ju je u monografskom obliku objavilo u okviru svog  izdavačkog programa 

Don Nedjeljko Subotić rođen je u Trpnju na Pelješcu 17. rujna 1882. Gimnaziju je završio u Zadru, bogoslovlje kod Male braće u Dubrovniku te u Innsbrucku. Poslije je studirao sociologiju u Rimu i Zagrebu. Zaređen je 1906. Prvo je bio lektor crkvenoga prava i povijesti u franjevačkoj bogosloviji u Dubrovniku. Godine 1910. prešao je među biskupijske svećenike, no ostao je blizak franjevcima i franjevstvu. Najdulje je, od 1923., bio župnik u Trpnju na Pelješcu. Nakratko je bio rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, a 1935. prešao je u Splitsku biskupiju kao profesor u bogoslovnom sjemeništu. Potkraj 1944. vratio se u Trpanj, a potom je preuzeo župu u Žuljani, gdje je umro 7. rujna 1950. godine.

Antun Karaman rođen je u Dubrovniku 1945. godine. Diplomirao je povijest umjetnosti i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Zagrebu, a na istom je fakultetu magistrirao i obranio doktorski rad. U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik od 1970. do1999. obnaša funkciju ravnatelja, a od 1999. do 2005. muzejskog savjetnika.  Od 2005. godine do umirovljenja 2010. bio je profesor na Sveučilištu u Dubrovniku. Organizirao je više stotina samostalnih i skupnih izložbi. U isto vrijeme, napisao je devedeset jedan znanstveni rad  te više od  dvije stotine i devedeset stručnih radova. Objavio je i osamnaest knjiga i likovnih monografija, a za svoj rad dobio je veći broj odličja, nagrada i priznanja.