Livae Nanjikana i Junior Qoloni zaplovili su 3. rujna u jutarnjim satima s otoka Mono koji se nalazi u zapadnoj provinciji na Salomonovim otocima, u malom motornom čamcu od svega 60 konjskih snaga.

Planirali su otputovati 200 kilometara južno, do grada Noro na otoku New Georgia.

"Već smo prije putovali i trebalo je biti sve u redu", rekao je Nanjikana.

No, čak i za iskusne pomorce, poput Nanjikane, more na tom dijelu zna biti opasno i nepredvidljivo, piše The Guardian, a prenose Vijesti.hr. 

Samo nekoliko sati nakon što su krenuli na put, naišli su na jaku kišu i snažan vjetar, zbog čega im je bilo teško vidjeti obalu koju su trebali slijediti.

"Kad je vrijeme postalo loše, nije bilo dobro, ali postalo je još gore i zastrašujuće kada je GPS prestao raditi", rekao je. "Nismo mogli vidjeti kamo idemo, pa smo jednostavno odlučili ugasiti motor i pričekati, radi uštede goriva."

Preživjeli su od naranči koje su spakirali za put, kokosa koje su prikupili iz mora i kišnice koju su skupili u komadu tkanine. Plutali su 29 dana oko 400 km sjeverozapadno gdje su uočili ribara uz obalu Papua Nova Gvineja.

"Nismo znali gdje smo, ali nismo očekivali niti da ćemo završiti u drugoj zemlji", rekao je Nanjikana.

Muškarci su bili toliko slabi da su ih, kad su 2. listopada stigli u grad Pomio, morali odnijeti s broda u obližnju kuću.

Oporavili su se, a Nanjikana je rekao da je iz ovog iskustva izvukao i nešto pozitivno kao što je prisilni odmor od kaosa globalne pandemije.

"Nisam imao pojma što se događa dok sam bio ondje. Nisam čuo za Covid ili bilo što drugo", rekao je. "Radujem se povratku kući, ali mislim da je to bio lijep odmor od svega."