Nema zime za umjetničke duše
Čak ni hladno vrijeme i bura nisu spriječili pojedince da obiđu značajne izložbe i time postanu dijelom kulturne manifestacije koja se održava u svim dijelovima Hrvatske. Kako je bilo, pogledajte u našoj fotogaleriji.
Program je započeo predstavljanjem dviju edukativnih maskota Dubrovačkih muzeja pod nazivom "Pavlin i Đivov vremeplov" s dubrovačkim glumcem Edijem Jertecom i Glorijom Šoletić, uz pripovijedanje Jasne Held i radionicu za djecu s početkom u 18 sati u žitnici Rupe. Posebna atrakcija u Rupama bilo je nastup glazbenice, književnice, antropologinje i etnologinje Lidije Bajuk. Riječ je o "Zlatnoj grani, multimedijalnom etnografsko - glazbenom kolažu o mitsko - bajkovitim motivima u hrvatskoj usmenoj lirici". Tom prigodom, Bajuk je izvela najpoznatije hrvatske tradicionalne napjeve, započevši s pjesmom "Kiša pada". Pjevanje je popratila sviranjem gitare i pozadinskim slikama s motivom stabla kao metaforičkom figurom koja spaja nebo i zemlju, odnosno muški i ženski aspekt.
U tvrđavi sv. Ivana održan je igrokaz za najmlađe o dubrovačkom moreplovcu Mihu Pracatu u suradnji s Brunovim Knjigicama, s početkom u 22:30 sati. Prisutne je oduševio polusatni nastup klape Kaše, a potom je uslijedilo predavanje pod nazivom "Crna Gospa/Madona i pomorstvo" autora Điva Bašića, voditelja Pomorskog muzeja u Dubrovniku. Tako je predstavio pojam crnih figura koje su prikazivale boginje u različitim religijama, od egipatske Izide, preko kršćanske Marije, pa do Demetre i Kibele. Često su se vezivale uz pomorstvo, osobito Izida, što ima svoju simboliku. Riječ je ne samo o putovanjima brodom nego metaforičkom prelasku iz jednog u drugi svijet. Bašić naglašava kako se radi o figurama koje se, s obzirom na porijeklo i značaj, mogu podijeliti u tri kategorije, a to su crne Madone negroidne fizionomije i odgovarajuće pigmentacije kože, zatim različite forme umjetnosti koje prikazuju Djevicu, a potamnjene su uslijed izvjesnih fizičkih faktora te naposlijetku crne Gospe u užem smislu riječi. Posljednja kategorija odnosi se na namjerno potamnjele Gospe, jer, kako kaže Bašić, crno se nije uvijek interprtiralo kao boja smrti. "Ništavilo se često opisivalo crnom bojom, no i to ništa je uvijek nešto. Naš Svemir je crn, Bogorodica na svom plaštu ima zvijezde, a tamna tvar čini većinu svemira. U egipatskoj kulturi tako je crna boja predstavljala mudrost", objašnjava Bašić.
U Kneževom dvoru posjetitelji su mogli prisustvovati kostimiranom vodstvu kroz izložbu "Znameniti pomorci Dubrovačke Republike" s Marojicom Bijelićem kao Mihom Pracatom. Potom je uslijedila izložba restaurirane kacige grčko - lirskog tipa iz fundusa Arheološkog muzeja uz stručno vodstvo kustosice te predavanje o tijeku restauracije i konzervacije. U 21 sat pripovjedačica Jasna Held imala je riječ u pričama iz prošlosti Grada, nakon čega je uslijedila prezentacija tijeka restauracije "hobotnice" s Baletinovoga sata.
Događanja u Kneževom dvoru zaključena su predavanjem na temu Domovinskog rata. Temu su predstavili voditeljica Muzeja suvremene povijesti Varina Jurica Turk i kustos Mišo Đuraš. Prezentacija je posvećena neprimjerenom odnosu prema braniteljima i stavu javnosti koji ne cijeni dovoljno obranu južnog dijela Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Cilj im je predočiti javnosti stvarno stanje i istinu. "Tvrđavu na Srđu 2009. i 2010. godine posjetilo je više od 50 tisuća posjetitelja, a nije bilo žičare. Samo prošle godine, Imperial broji 60 tisuća individualnih posjeta", navodi Varina JuricaTurk te naglašava kako tvrđava ima izuzetan potencijal. "Svi spominju Oluju, Maslenicu i brojne druge operacije, no ne znaju kako po trajanju i broju poginulih obrana krajnjeg juga Hrvatske nadmašuje navedene operacije. Hrvatska vojska se tom akcijom učila tjerati agresora da bi znanja iz tog pothvata kasnije primjenjivali na ostale operacije. I prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman jednom je prigodom izjavio kako je Dubrovnik jedini hrvatski grad koji je tako dugo bio pod opsadom ,a nikada nije pao", izjavila je voditeljica. Također je naglasila kako rat na ovom području nije obilježio samo 1992. godinu, budući da je tri godine nakon toga vojska morala čuvati granicu. Navodi kako je Muzej Domovinskog rata još uvijek u osnutku te se nada kako će upravo on pridonijeti shvaćanju kako "rat u Dubrovniku nije bio samo oštećenje spomenika, nego krvava borba za slobodu". Također najavljuju i nekoliko projekata, a to su katalog Dana pobjede, izložba hrvatske ratne fotografije u obnovljenom prostoru tvrđave Imperial, knjiga o oružanim brodovima, zbornik o skupu Dana pobjede te monografija Dubrovnika u Domovinskom ratu kao svojevrsna kruna na njihov sedmogodišnji stručni rad.
Danijela Demarin/ Ivona Butjer
