Ne biste vjerovali koji je poznati Dubrovčanin boravio u popravnom domu
Legendarni kantautor prepjevao je pjesme kultnih skladatelja koje je oduvijek želio pjevati. Sada im je na taj način odlučio dati poštovanje
Najnoviji album ‘Harlekino’ napravio sam onako, baš za svoju dušu. Zapravo, kad bolje razmislim, nekoliko je razloga zbog kojih sam odlučio objaviti ove pjesme. Za početak, to je zbog toga jer dugo nisam napravio album. Drugi je razlog što sam želio odati poštovanje svojim kolegama, skladateljima i pjevačima kojih više nema, čije sam pjesme uzeo, kao što su Zdenko Runjić, Đorđe Novković, Ivica Percl, Drago Britvić... Uzeo sam pjesme koje sam oduvijek u životu želio pjevati, a nikad nisam imao prilike jer su ih skladatelji dali nekim drugim pjevačima. Sad su te divne skladbe napokon ‘moje’, a napravio sam ih na način da sam iz melodija izbacio svu suvišnu galamu. Stvorio sam album koji se može slušati na miru, s voljenom osobom koja sjedi do vas, uz malo vina, sira i pršuta... - kaže Ibrica Jusić.
Na novom studijskom albumu legendarnog kantautora, koji je objavljen u izdanju Croatia Recordsa, uz naslovnu autorsku pjesmu “Harlekino” i skladbu “I u tebi naslikan Trogir”, nalazi se dvanaest prekrasnih obrada poput: “Molitve za Magdalenu”, “Potraži me u predgrađu”, “Starog Pjera”, “Kuće pored mora”... Uz Ibricu na albumu se pojavljuju još i Elvis Stanić i Saša Olenjuk, a čast da među prvima presluša album imao je Ibričin profesor pjevanja Stojan Stojanov.
- Što je čudno u tome da imam profesora pjevanja? Pa automobil redovno odvozimo na godišnji servis, pazimo da je u dobrom stanju, zašto to ne bismo činili i za vlastiti glas? Uz sate pjevanja na koje kod mog profesora odlazim dva puta na tjedan, svakodnevno, barem dva sata sviram gitaru. U šali to nazivam ‘Koncertom za mačka i psa’ jer moj mačak Kiki i moj pas Bond su moji vjerni slušatelji u mom stanu u zagrebačkoj Trnovčici, u kojem provodim zime - priča Ibrica koji ovaj tjedan seli u svoj Dubrovnik.
Ibrica Jusić je prije 70 godina rođen u Dubrovniku, u obitelji sa sedmero djece. Odmalena je bio okružen umjetnošću. S osam je već pjevao u zboru, s devet u operetama. Glumio je i u dramskoj grupi u sklopu kazališta Marin Držić...
- Igrao sam u ‘Kekecu’, ‘Ivici i Marici’, ‘Šegrtu Hlapiću’... Prvi honorar dobio sam kao desetogodišnjak. Za to sam kupio gojzerice u Bati koje su mi bile malo prevelike, ali sam bio sav ponosan u njima - prisjeća se glazbenik koji je odrastao u siromašnoj obitelji.
- Majka Emina, begova kći, udala se za harmonikaša, mog oca Arisa, od kojeg sam naslijedio ljubav prema glazbi. Mada, i majka je lijepo pjevala. Njih dvoje iz Mostara su u Dubrovnik došli na bračno putovanje, i tu i ostali. Izrodili su sedmero djece, u ratno i poratno vrijeme, pa ja danas u šali kažem da je moja generacija stasala hraneći se Trumanovim jajima - govori jedan od najvećih šansonijera s ovih prostora koji je u rodnom Dubrovniku i počeo svoju bogatu karijeru zapjevavši prvi put na svom koncertu prije točno pedeset godina, 1965. godine. Bilo je to na skalinima, mitskome mjestu njegove karijere.
Više čitajte na Jutarnji.hr.
