„Mi smo žene, takav ti je zakon!“

Riječ je o predstavi koja se bazira na usmenoj baladi iz 17. stoljeća, nastaloj u Imotskoj krajini, koja opisuje život jedne bošnjačke obitelji u tom razdoblju, ali i požrtvovnost i ljubav jedne žene, obiteljske probleme s kojima se mora suočiti, a povrh svega društvena očekivanja i norme koje mora ispuniti. „Mi smo žene, takav je zakon“, jednom prigodom izjavljuje Hasanaginica, svjesna kako se, kao žena, mora nositi sa svime što društvo od nje očekuje.

Radnja započinje ranjavanjem Hasan-age u ratu. Budući da je za ženu tada bilo društveno neprihvatljivo izlaziti iz dvora, ona ga ne posjećuje, što on tumači kao nedostatak njene ljubavi prema njemu. Stoga se jako ljuti te ju otjera s dvora, što njoj predstavlja veliku tugu, budući da mora otići od svoje petero djece, ali i muškarca kojeg voli. Nakon toga se udaje za Imotskog kadiju, što je ujedno želja njenog brata. Hasanaginica i tada misli na svoju djecu, te se udaje prekrivena plahtom da se ne rastuže kad ju vide. Međutim, prepoznaje ju Hasanaga i poručuje joj kako ima kameno srce te ona umire od tuge.

Dramatična izvedba i dirljiv kraj prikovali su Dubrovčane za kazališne stolice te su sa zanimanjem popratili čitavu predstavu. Važno je istaknuti kvalitetnu i dramatičnu glumu čitave postave, ali i izvrsnu scenografiju i kostimografiju koja je vjerno oslikala tadašnje doba i unijela poseban starinski štih. Igrali su Jasna Jukić, Vladimir Posavec, Slavko Juraga, Milka Podrug Kokotović, Izmira Brautović, Lana Helena Hulenić, Zdeslav Čotić, Branimir Vidić Flika, Nina Hladilo, Mirej Stanić, Helena Kovačić, Ivana Ljepotica, Gracija Filipović, Marina Ljepotica, Niko Arapović, Mate Pleša, Maro Drobnić, Igor Knezović, Marko Kriste i Igor Ivkić. Za kostimografiju je bila zadužena Mirjana Zagorec, scenografiju Vesna Režić, glazbu Paola Dražić Zekić, kiparske radove Mišo Baričević, a svjetlo Silvio Giron.