‘Bukowski je svašta znao kazati. No, sad bih i ja mogla biti zločesta pa kazati nešto poput – što reći o muškarcu kojem je alkohol bio bitniji od žena? Ili što reći o muškarcu koji tako govori o ženama osim da je vrlo vjerojatno s njima imao neki problem?,’ kazala je Borić u intervjuu za Dubrovački dnevnik koju je ugledni američki Forbes uvrstio među sedam najmoćnijih feministkinja na svijetu.

Nedavno ste u Dubrovniku održali predavanje na temu Rodna ravnopravnost kao način života, a sve to u sklopu festivala Treće uho Nordijske zemlje.

- Održana je tema više bila vezana uz Finsku, no iako je rodna ravnopravnost institucionalizirana u Hrvatskoj, od početka 90-ih počinjemo imati zakone i mehanizame za provedbu rodne ravnopravnosti. Stvari još uvijek nisu onakve kakve bi trebale biti, iako se jesu popravile na bolje. Na primjer, u Zakonu o ravnopravnosti stoji  kako na izbornim listama treba biti zastupljeno 40 posto žena, no to je ‘pro forma’ brojka. U Saboru ih trenutno sjedi niti 25 posto, i to zbog toga  muškarci ulaze u Vladu, pa ih kolegice zamjenjuju. U Finskoj, s druge strane, imamo situaciju u kojoj je u njihovoj vladi zastupljeno devet ministara i 10 ministrica. Žene u Hrvatskoj teže dolaze do rukovodećih položaja, teže sklapaju ugovore na neodređeno vrijeme i češće su izložene seksualnom uznemiravanju.

No, taj problem do izražaja dolazi još više na lokalnoj razini. Naime, često se, upravo zbog toga što je u politici zastupljeno manje žena nego muškaraca, na lokalnoj razini donose odluke na štetu žena. Na primjer, odluči se kako se neće raditi neki vrtić ili dječje igralište već nogometno igralište. Kao da je pitanje vrtića samo žensko itanje, a nije. Žene su u hrvatskoj politici manje zastupljene nego muškarci, ali ne zbog toga što ih politika ne zanima nego jednostavno iz razloga što za takvo što, uz nepovoljne uvjete, nemaju vremena.

AKO MUŠKARAC OPERE POSUĐE, ON NIJE MANJE MUŠKARAC, BAŠ SUPROTNO!

Nekoć davno žena je ostajala kod kuće te brinula o kućanskim poslovima i odgoju djece dok je muškarac bio hranitelj obitelji. No, danas žena radi jednako kao i muškarac, ali je u našoj zemlji i dalje zastupljeno mišljenje kako žena i uz te obveze mora biti kućanica, dok je jedina muškarčeva obveza i dalje samo zarađivati. Smatrate li kako je ženama danas, kad su izašla na tržište rada još teže nego prije?

- Ženinim izlaskom na tržište rada stvari su se popravile prvenstveno iz razloga što im je omogućena financijska neovisnost. Kad je žena financijski neovisna, tad je samostalnija i nije prisiljena trpjeti potencijalno nasilje. Prije 50-ak godina muškarac bi ženi znao reći kako mora šutjeti budući da ju on ‘hrani i oblači’.

No ipak, s druge strane, stvari se nisu popravile onoliko koliko su se popravile na Zapadu. Mislim kako je stav kako žena, uz sve poslovne obveze koje ima, i danas mora sama i bez ičije pomoći obavljati kućanske poslove i odgajati djecu, zastupljeniji kod starijih generacija. Kod mlađih muškaraca situacija je srećom nešto drugačija pa je dosta njih na sebe preuzelo određene poslove u kući. Muškarac koji opere posuđe nije zbog toga manje muškarac, baš suprotno!

Međutim, skrb je i dalje nešto što se vezuje uz žene, kako u obiteljskom, tako i u poslovnom smislu.

- Nažalost je tako, prvenstveno iz razloga što su takvi poslovi potplaćeni, a nisu ni sigurni, budući da smo i sami svjedoci kako se različii socijalni servisi sve češće ukidaju. Uz to što su radnice na svojim radnim mjestima, one to moraju biti i kod kuće. Kada bi se ženski kućni rad izračunao,hrvatski BDP bi bio znatno, znatno veći.

Briga za druge, posebno za djecu, starije i slabije uvijek se ističu kao moralne vrijednosti određenog društva, a istodobno takve djelatnice imaju mnogo manje plaće nego što bi trebale imati. Recimo, jedna žena koja radi u bolnici ima manju plaću od muškarca koji kontrolira parking. Zašto?

Prije tri godine ugledni američki časopis Forbes vas je uvrstio među sedam najmoćnijih svjetskih feministkinja. Što je to značilo za vas?

-U pravilu feministkinje ne vole hijerarhijske ljestvice. Radije bih se nazvala jednom od žena koje su utjecajne na tom području. Nisam sigurna zašto nam te Forbesove ljestvice nešto posebno znače, no možda su pomogle poboljšati mišljenje javnosti u odnosu na feministkinje. Možda nas se nakon takvih lista manje ‘demonizira’.

Jednom je prilikom Vesna Pusić izjavila kako je ona feministkinja ukoliko taj pojam označava ravnopravnost muškaraca i žena. Kada sam u lipnju 2013. godine dobila odlikovanje Red hrvatskog pletera za anganžman oko ženskih prava, moja prijateljica je komentirala kako je to prvi put da se u Hrvatskom narodnom kazalištu riječ feminizam spominje na najnormalniji način. Svojim sam radom pokazala što je to feminizam. S druge strane, Marija Jurić Zagorka taj je pojam svojedobno najnormalnije koristila, upravo u značenju rodne ravnopravnosti.

Kakva je svijest Hrvata o ženskim pravima i ravnopravnosti spolova?

-Za vrijeme socijalizma, ta je svijest bila poprilično visoka budući da su žene radile i znale su što znači imati ekonomsku neovisnost. Biti financijski neovisana znači imati mogućnost kontrolirati svoj život. Međutim, i danas je, mada mnogo manje nego prije, u našem društvu zastupljeno mišljenje kako je otac hranitelj obitelji, iako danas i žene jednako rade. Naravno, ta je svijest mnogo niža nego kod građana Skandinavije, no tamo je drugačiji i položaj građana, pa je to jako teško uspoređivati.

S druge strane, smatram kako je položaj žena u Hrvatskoj mnogo bolji no što je to slučaj sa susjednom nam Mađarskom, na primjer, tako da je uvijek važno uvažavati društveni i politički  kontekst.

U posljednje je vrijeme žestoke reakcije javnosti izazvala najava raspisivanja referenduma ‘U ime obitelji’. Koje je vaše mišljenje o toj temi?

-Podržavam referendume, no ovaj se direktno kosi s Ustavom, prema kojemu  nitko od građana ne smije biti diskriminiran ni na kojoj osnovi. Rasprava oko mogućih ograničavanja ljudskih prava uopće ne bi smjela postojati, budući da bi ona trebala biti zajamčena svakom ljudskom biću, pa tako i homoseksualcima. Inače, čemu definicija braka u Ustavu? Pa za takvo što postoji Obiteljski zakon. Ako će se već definirati kao zajednica muškarca i žene, ima i u toj definiciji rupa, na primjer treba dodati ‘koji nisu u krvnom srodstvu’, zar ne?

U Ustavu nema zasigurno važnijih tema od ove, kao što je nezastarijevanje zločina počinjenih u ratu, zaštitita žena silovanih u ratu, nezastarjevanje pljačke... ovo je tek politikanstvo. Ovakav referendum se zapravo kosi s Ustavom, koštat će mnogo novca, a smatram kako do ovakvih pitanja ne bi ni došlo kako na vlasti nije, uvjetno, lijeva koalicija. To je sličan slučaj kao i s uvođenjem dvojezičnosti u Vukovaru. 

NIJE PROSTITUCIJA NAJSTARIJI ZANAT NA SVIJETU NEGO SVODNIŠTVO

Kojim se poznatim ličnostima divite?

-To su svakako žene koje su doprinijele  ženskom osnaživanju, ženskom pokretu, promišljanju ravnopravnosti između muškaraca i žena, od Simone de Beauvoir do Hannah Arendt, a to je svakako i danas ponovo aktualna Rosa Luxemburg ili Klara Zetkin. Također se divim i svojoj dragoj prijateljici Eve Ensler, inače autorici poznate knjige ‘Vaginini monolozi’.

Važno je napomenuti kako je upravo ona pokrenula V-dan koji se održava svake godine, 14. veljače, na Valentinovo, što je jako simbolično. Ove godine u njemu je sudjelovalo ukupno 206 zemalja, što je najveća kampanja žena ikada, a radi se o danu protiv nasilja nad ženama. Nadam se kako će se žene, ali i muškarci iz Dubrovnika sljedeći put odazvati kampanji. Naime, jako je važno da i muškarci progovore o nasilju nad ženama.

Kako biste prokomentirali najezdu starleta u posljednje vrijeme, posebno u susjednoj nam Srbiji, a sve više i u Hrvatskoj? Ponižava li se lik žene time?

-Ne treba osuđivati žene koje na taj način pokušavaju naći svoje mjesto u svijetu zabave ili tek preživjeti. To je slična priča kao i s prostitucijom; ponude ne bi bilo kad ne bi bilo potražnje. Mnogi kažu kako je prostitucija najstariji zanat na svijetu. Ne, svodništvo je najstariji zanat na svijetu!

Mediji često plasiraju slike s polugolim ženama, takozvanim starletama, uz vrlo često plitak i neprimjeren komentar. Mislim kako time vrijeđaju inteligenciju muških čitatelja, što mi je potvrdilo i nekoliko muških prijatelja. Međutim, to je opasno za mlade djevojke koje u takvim ženama mogu vidjeti svoje idole. No, za takvo što su krivi mediji jer je cijela današnja kultura potrošačka pa je i žensko tijelo postalo roba.

Jesu li izbori ljepote ponižavajući za ženu?

-Ne želim generalizirati. Te djevojke su punoljetne i same donose svoje odluke. Međutim, iza cijele te parade na pozornici koja je umotana često u humanitarnu priču krije se ponovno činjenica kako je današnja kultura potrošačka.

Iza priča o miru u svijetu i humanitarnog djelovanja tih ljepotica krije se nešto sasvim drugo. Mislim kako su mlade djevojke u cijeloj toj priči prevarene, jer takvi su izbori prije svega dobar biznis.

Žena koja definitivno najviše plijeni pozornost javnosti svakako je Severina koja se ni na svojim nastupima nije libila govoriti o politici, a i nekim osjetljivijim temama. Što mislite o fenomenu Severine?

-Jako je nezahvalno biti popularan jer publika često  balansira između obožavanja i mržnje. Severina je tipičan primjer hrvatskog voajerizma. Postoji i onaj vic u kojem Severina dolazi na ispovijed te govori svećeniku kako je sagriješila, na što svećenik odgovara kako je vidio. Ona se pokušala ‘oprati’ od tog filmića religioznošću, no stigma je ostala.

Severina je jednostavno dobar primjer kako ljudi vole živjeti tuđi život. Sada je aktualna cijela ta priča oko njene bitke za skrb nad djetetom. Ljudi se svrstavaju uz nju ili Milana Popovića. Zašto bi se uopće morali opredijeliti? To je njen život. Ona danas plaća tu cijenu, no mi smo ju, svojim voajerizmom, učinili jeftinom.

Da se vratimo na vic sa Severinom i svećenikom... Nakon objave ‘pornića’, Severina je naišla na osude javnosti i ismijavanje. O muškarcu s navedene snimke, koji je inače oženjen muškarac koji ima obitelj, ni riječi.

-Upravo tako. Sva težina cijele te afere pala je na nju. Nastala su moraliziranja, premda je ona bila slobodna žena, a on muškarac koji ima obitelj. No, to je ta stara priča. Uvijek je ženu lakše staviti na stup srama.

To se da usporediti sa spaljivanjem vještica. U cijeloj toj priči, Severina je prikazana kao ta koja je, eto, začarala tog jadnog, oženjenog muškarca koji je između ostalog punoljetan i sam donosi svoje odluke pa je tako donio i tu da bude s njom.

ONO ŠTO SE DOGODILO KOSORICI, TEŠKO DA ĆE SE DOGODITI KALMETI

Još jedna takva ‘vještica’ bila je i Dolores Lambaša.

-Način na koji je komentirana njena smrt je degutantna. Reakcije su uistinu bile grozne. Nije važno iz kojih je razloga ona izlazila sa starijim muškarcima, to bi možda mogao pojasniti neki psiholog. No, mediji su to prikazali kao druženje s muškarcima koji su joj na ovaj ili onaj način mogli pomoći oko karijere.

Činjenica je kako nju nakon raskida s Dikanom mediji nisu pratili. Javnost je gotovo zaboravila na nju, premda su stručnjaci govorili kako je jako talentirana glumica. No, ona je dosta srčano govorila o toj vezi s Dikanom, javno se sukobljavala i s Miom Begović pa je vjerojatno i sama snosila dio krivnje za takvu medijsku pompu.

No, mislite li kako bi javnost i Severinu i Dolores jednako osudila da je situacija bila obratna? Recimo da se u kom slučaju radilo o muškom pjevaču kojem je ‘pornić’ procurio u javnost? Ili o nekom mlađem muškarcu koji je izlazio s dosta starijim ženama?

-Naravno da ne. Živimo u društvu u kojem je ženu lako osuditi. To je ta priča o vješticama i tome kako ljudi vole živjeti tuđi život, posebno kad se o ženama radi.

Kakav je položaj žena u hrvatskom društvu pokazuje i primjer Jadranke Kosor. Nju je HDZ preko noći izbacio iz stranke. Njena se stranka nijednog muškarca nije tako lako odrekla, pa čak ni Sanadera. Slično je i s Mirelom Holy. Sumnjam kako će na kraju išta biti s cijelom ovom aferom oko Kalmete. Mislim kako su žene veća moralna vertikala i kako će, ukoliko pogriješe, prije dati ostavku nego muškarci, mada što se morala tiče društvo za njih još uvijek ima strože kriterije.

Mislite li kako bi po pitanju abortusa i muškarci morali imati pravo glasa ili je to isključivo odluka žene?

-Prema nekim anketama se čak i mušarci slažu kako bi to trebala biti odluka žene. Ukoliko u ime žene odlučuje netko drugi, tada ona više nije subjekt nego objekt. Mislim kako svaka žena ima pravo na besplatan i siguran pobačaj.

Također smatram kako bi odluka o pobačaju trebala ostati samostalna odluka žene. Međutim, uvjerena sam kako se najveći broj žena prije takve odluke posavjetuje s partnerom. Pri tom mislim na žene koje žive sa svojim partnerom, nevažno radi li se o bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Ukoliko muškarac i žena nisu u takvom odnosu, ako se trudnoća jednostavno ‘dogodila’ među ljudima koji nisu partneri, onda vjerujem kako većina muškaraca podupire njenu odluku o pobačaju, jer moda jednako nije spremna na roditeljstvo. Smatram kako pobačaj ne bi smio biti sredstvo kontracepcije, no važno je imati na umu i to kako je u Hrvatskoj kontracepcija često nedostupna i skupa. Vjerujte, nijedna žena ne radi pobačaj ‘iz sporta’.

Što muškarci misle o feministkinjama?

-To trebate pitati muškarce. No, na sreću ima ih sve više koji podupiru feminizam. Javnost ima iskrivljenu sliku feminizma. Kad nekog prijatelja pitam je li feminist, a on ne zna odgovoriti, samo mu postavim pitanje smatra li kako bi muškarci i žene trebali biti ravnopravni. Ukoliko odgovori potvrdno, to znači da je feminist.

Biste li nešto poručili za kraj?

-Zemlje u kojima se rodna ravnopravnost živi su ekonomski naprednije. Kada su u Norveškoj 2004. godine uveli kvotu od 40 posto žena koje moraju biti zastupljene u upravama javnih i privatnih tvrtki, neki političari su pitali gdje će naći sve te žene. To je bilo smiješno pitanje, budući da u Norveškoj 60 posto žena u odnosu na 40 posto muškaraca diplomira. Danas se u toj zemlji više ne govori ravnopravnosti, koja je ostvarena, nego o jednakosti u ostvarenju profita jer danas tvrtke koje vode žene ostvaruju veći profit. Dajte ženama šansu, dajte im priliku da odlučuju! Možda se iznenadite.

I treba istaknuti, nema demokracije bez jednakog sudjelovanja žena u svim područjima života.

Hrvatska je potpisala Konvenciju Vijeća Europe o spriječavanju svih oblika nasilja nad ženama, a koja je poznatija kao Istanbulska konvencija. Ona je u Hrvatskoj potpisana, ali nije ratificirana, i za to se svakako treba zalagati.

Razgovarala: Ivona Butjer