Tada je Uvala Lapad bila prepoznatljiva po izvornoj obali i širokom pješčanom pojasu, dok je danas ta ista plaža gotovo neprepoznatljiva, nasuta riječnim žalima i znatno izmijenjena izgledom.

No osim što se vizualno razlikuje od onog starog prizora iz šezdesetih, plaža u Uvali Lapad danas je predmet dugotrajnog problema s koncesijom i održavanjem. Dugotrajna pravna zavrzlama oko koncesijskih prava dovela je do toga da je društvo koja je imalo koncesiju prošlo likvidaciju, a objekti i sadržaji na plaži ostali su zatvoreni ili urušeni, pa je plaža često opisivana kao neuredna i zapuštena.

Građani već duže vrijeme upozoravaju ne samo na fizičko propadanje plaže, nego i na širu urbanu devastaciju Lapada. Mnogi smatraju da takvo stanje šteti turističkom ugođaju i ugrožava prirodnu baštinu, posebno u dijelu grada koji je bio jedno od omiljenih kupališta generacija Dubrovčana.

Bez obzira na ovaj povijesni uvid u izgled plaže iz 1968. i naknadne popravke, Uvala Lapad ostaje opomena na to kako urbanistički, pravni i koncesijski propusti mogu dugoročno utjecati na priobalne dragocjenosti grada.