Ivica Račan rođen je 24. veljače 1944. godine u mjestu Ebersbach u Njemačkoj, u radnom logoru, u kojem je njegov otac Ivan bio zadužen kao sudski tumač, ali je poslan u koncentracijski logor nakon što je otkrivena njegova veza s pokretom otpora u logoru.

Očeva povezanost s pokretom otpora mogla se negativno odraziti na Račana i njegovu majku Mariju, ali ih je spasila Njemica koja ih je poslala kod svoje sestre u Dresden. On i majka preživjeli su bombardiranje tog grada.

U školi je bio osrednji učenik i prezirao je štrebere. Školske je programe smatrao zastarjelima i skučenima, a on i njegovo društvo u to su vrijeme čitali Faulknera i Joycea. Pritom su vodili žestoke rasprave o marksizmu i filozofiji.

U Savez komunista učlanio se na prijedlog prijatelja Nikole, fanatičnog komunista. Žarko je želio postati glumac, ali nije prošao prijemni na Akademiji dramskih umjetnosti. Stoga se upisao na Pravni fakultet, te je diplomirao u roku. U Instittutu za društveno istraživanje zaposlio se 1968. kao znanstveni suradnik.

U politiku je ušao 1972. godine i bio je zadužen za sektor ideologije, kulture i informiranja. Sredinom sedamdesetih doživio je tešku prometnu nesreću. Nakon te nesreće ponovno je učio hodati i govoriti, a otkrio je i svoj slikarski dar te se do kraja života bavio slikanjem kao hobijem.

Na čelu s Račanom, 1990. godine hrvatski komunisti donose odluku o raspisivanju višestranačkih izbora. Nakon izjava o NDH kao ostvarenju težnji hrvatskog naroda, Račan HDZ opisuje kao "stranku opasnih namjera". Na prvim višestranačkim izborima Račanova stranka, pod imenom SKH-SDP, dobiva oko 35 posto glasova te su vlast predali HDZ-u.

Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. godine koalicija SDP-a i HSLS-a osvojila je najviše mandata i sukladno koalicijskom sporazumu dvaju stranaka Ivica Račan postao je premijer vlade Republike Hrvatske. Dana 27. veljače i službeno je imenovan premijerom, sedmim od stjecanja hrvatske neovisnosti.

Time je postao prvi nehadezovski premijer hrvatske vlade nakon cijelog jednog desetljeća. U četiri godine, koliko je Račan bio hrvatski premijer, učinjeni su značajni iskoraci u približavanju Hrvatske Europi, u razvoju demokracije i ljudskih prava.

Nakon parlamentarnih izbora 2003. godine SDP je postao opozicija pa je tako Račan postao zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. Za vrijeme zastupničkog mandata bio je i na dužnosti predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pristupa Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

Godine 2007.  spremali su se novi parlamentarni izbori na kojima je SDP imao velike ambicije.

Međutim, 31. siječnja javnosti je objavljeno da predsjednik SDP-a u ramenu ima maligni tumor stoga je Račan otputovao u München gdje je u bolnici Bogenhausen operiran. U prvi mah činilo se kako će se Račanovo zdravstveno stanje popraviti, ali 8. veljače podvrgnut je novoj operaciji. Nakon toga se vratio u Zagreb te na KBC Rebro biva podvrgnut kemoterapiji i zračenju. Zdravstveno stanje mu se ponovno pogoršalo i 4. travnja objavljeno je da su mu otkrivene nove metastaze u mozgu. Tjedan dana kasnije (11. travnja) Račan je podnio ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Račanova borba s bolešću trajalo je do 29. travnja kada je preminuo u 3:05 sati.