Slučaj Milijan Brkić - Hrvatska kao nenormalna država
U normalnoj državi Milijanu Brkiću ne bi palo na pamet da mu 70% diplomskog rada bude jednako radu kolege koji je diplomirao godinu prije. Jučer je sutkinja Bogdanović u čitanju je presude jasno istaknula podatak, da ukoliko su preslike radova koje su dostavljene sudu točne, 70 posto Brkićevog diplomskog rada je prepisano. U normalnoj državi to bi bilo potpuno moralno neprihvatljivo. U nenormalnoj zemlji poput Hrvatske 70% rada je normalno prepisati.
U normalnoj državi, čim bi se za to saznalo, Milijan Brkić, bez ikakvog suda ili druge odluke, više ne bi mogao obavljati nikakvu javnu dužnost. Ne da bi ga netko linčovao ili sudio bez suda – jednostavno sve stranke i političke grupacije bi se ogradile od njega jer inače ne bi dobile niti jedan glas. U normalnoj državi građani naime cijene tuđi radi i tuđe trude, pa bi bili zgranuti time da se netko ide kititi tuđim perjem i još dodatno ubrzati diplomiranje prepisivanjem. U nenormalnoj državi, gdje je sasvim normalno prepisati iskopirati, uzeti tuđe – velik broj građana tako nešto neće uzeti za zlo. Uostalom, mnogi bi isto tako napravili: prepisali, uzeli bez rada, uzeli bez da se moraju oznojiti, okitili se tuđim perjem i neopravdano stjecali povlastice na račun neodrađenog.
U normalnoj državi, ne bi se ni moglo dogoditi da netko diplomira 70% prepisivanjem na visokoj školi koja je jedinstvena u toj državi. Uvijek se može dogoditi ako imate tri ili pet fakulteta s istim programom, da student uzme rad prijatelja s drugog faksa – ali ne ako je u pitanju nešto jedinstveno kao što je Visoka policijska škola.
U nenormalnoj državi se može dogoditi da se, kao što je ovdje slučaj, poništi nešto manje od dvadeset diploma jer su studenti prepisivali diplomski rad. A to nitko u povjerenstvu za ocjenu rada (mentor i dva člana!), niti itko na javnoj obrani rada nije primijetio. U području koje se studira tu i samo tu. Ako je to normalno – što je onda nenormalno?
Težak propust dekana
U normalnoj državi ne može se dogoditi da u ovako politički osjetljivoj stvari organizacija koja u svom programu predaje i pravo – Visoka policijska škola u sklopu Policijske akademije – napravi grubi propust prilikom oduzimana diplome. Donese je nenadležno tijelo. Ovo su stvari koje se uče na prvoj godini pravnog fakulteta. I to je svima normalno?
U ovom cijelom kupusu jedini koji je normalan je sud, koji je pravilno ocijenio da je odluku donio – nenadležni organ. U Visokoj policijskoj školi Policijske akademije! Pazite, uprava Visoke škole koja školuje najviše policijske službenike napravi bitnu pogrešku u običnom prvostupanjskom upravnom rješenju! Ono što u državnoj službi zovu UP-I.
Kako u takvoj situaciji, gdje nisu u stanju donijeti obično upravno rješenje možemo očekivati da kvalitetno školuju najviše rangirane policijske službenike? I dodatno – što možemo očekivati od takvih službenika? Jer ako su ovakvi i u drugim stvarima – pa nije čudo da padaju optužnice, nije čudo da padaju dokazi, nije čudo da nam se kriminalci smiju! Ako ne znate donijeti UP-I rješenje, što znate? Kako ste onda u stanju nositi se s najjačim odvjetnicima koje bogati kriminalci i korumpirani političari mogu platiti?
Mi i policiju i Policijsku akademiju i plaćamo da odrađuju svoj posao. No, ako nisu u stanju odraditi nešto ovako jednostavno, donijeti obično upravno rješenje temeljem internog pravilnika – kako su u stanju učiti službenike da se bore protiv najsloženijih oblika kriminaliteta? Ovakav rad podsjeća najviše na onaj američki serijal Policijska akademija, no ovo nije nimalo bezazleno kao što su nepodopštine u Akademiji komandanta Erica Lassarda, kojima smo se smijali 80-tih i kojima nas ponovno i ponovno gnjave komercijalne televizije zadnjih godina.
U normalnoj državi ovakve stvari se ne događaju. Visoka škola koja se među ostalim bavi i pravom – ne radi ovakve greške. Visoka škola zna donijeti UP-I rješenje koje nije toliko felerično da ga mora rušiti sud! U normalno državi postoji znanje i postoji odgovornost obavljanja javne službe. U nenormalnoj državi javna služba služi da bi se narod sisalo za plaću bez odgovornosti.
Gdje su ostavke?
U normalnoj državi, kada netko napravi ovakav propust, nepoštivanje vlastite procedure, kao što je napravio dekan Visoke policijske škole – onda je sutra u devet ujutro njegova ostavka na stolu nadređenog. Jer u normalnoj državi postoji odgovornost za rad. U Hrvatskoj, koja očigledno nije normalna država – dekanu to neće pasti na pamet. Jer, dobio je fotelju, a iz fotelje se ne odlazi, ma kakvu pogrešku počinio.
Štoviše, vjerojatno možemo očekivati nekakvu kuknjavu oko akademske autonomije i slično – no da odmah to razriješimo. Bila država normalna ili nenormalna, akademska autonomija služi da bi se osigurala neovisnost akademskog rada, a ne da bi se skrivala loša UP-I rješenja, koja dekan donosi kao javni službenik, ne kao znanstvenik.
Ukoliko od Hrvatske želimo učiniti normalnu državu, onda trebamo uvesti odgovornost javnih službi i javnih službenika – a tko nije spreman raditi kao treba, onda neka si profesionalnu sreću potraži drugdje, recimo u realnom sektoru.
Slučaj Milijana Brkića, koliko god bio jasan, politički je osjetljiv, posebno u izbornoj godini. Ovdje dekan Visoke policijske škole dodatno komplicira već složeno stanje – i izravno se svojim pogrešnim rješenjem upetljava u političku borbu u Hrvatskoj. Štoviše – postavlja se pitanje: da li je ovo slučajno? Da li je slučajno ili namjerno napravljena ovako gruba omaška u proceduri, gdje je poništavanje odluke na Upravnom sudu i više nego izgledno?
Dovoljno je ovdje pitanja da bi dekan Visoke policijske škole trebao dati ostavku. A možda i tajnik škole. Pa i načelnik krovne organizacije – Policijske akademije. A ne da oko ovoga šute. Primaju plaće od ovog naroda, rade grube pogreške, ne znaju materiju prve godine pravnog fakulteta – i šute. Nadajući se da će proći ispod radara. Da će se stvari smiriti. Da će narod ići razvlačiti sutkinju, koja je ovdje jedina postupila kako je morala pravno postupiti.
No, neće ići tako. I zato ovdje podsjećamo tko je odgovoran i tko bi ministru trebao u normalnoj zemlji dati ostavku. No, kako očigledno nismo normalna zemlja, čini se da će stvari morati drugačije ići.
Dekan nije poštivao Pravilnik kojega je sam donio
Dekan Visoke policijske škole je dr. sc. Joško Vukosav, dok je tajnik (koji obično operativno priprema ovakve akte) Dušan Milivojević. Koji se zasigurno jako nadaju da ih ovih dana nitko neće prozvati. Pa, evo hoćemo, posebno onog odgovornog prema vani – dekana. Dekan bi u ovakvim okolnostima trebao dati ostavku, jer je napravio grubi propust kao od naroda plaćeni javni službenik.
Naime, rješenje o ukidanju stručnog zvanja Milijana Brkića 18. ožujka 2014. donio je dekan Visoke policijske škole, a 29. siječnja iste godine Visoka policijska škola internim pravilnikom odlučila je da u ovakvim situacijama odlučuje Stručno vijeće.
Štoviše, sam Pravilnik o postupku oduzimanja stručnog ili akademskog naziva ili stupnja donio je dekan dr. sc. Joško Vukosav! I nije postupio po Pravilniku kojeg je sam potpisao! Slučajno ili namjerno? Da ne spominjemo ostalo, npr. da je sud imao samo preslike, a ne i originale dva uspoređivanja rada, sudu nedostaju i zapisnici i druga dokumentacija, općenito – zaokruženi spis od strane Visoke škole nadležnom Upravnom sudu nije bio dostavljen! Slučajnost opet? Sud, kako smo rekli, strogo gleda formu i neće dopustiti upravna rješenja koja ne poštuju formu.
Ovo što je Visoka policijska škola napravila – nezakonito je, izigravanje je pravila, ali i nekorektno čak i prema samom Milijanu Brkiću, koji ima pravo da se njegov slučaj ne razvlači i da se vodi prema zakonitoj proceduri.
Brkićeva diploma je sada problem Zorana Milanovića
Međutim, koliko god to čudno zvučalo, problem diplome Milijana Brkića sada nije problem HDZ-a i Tomislava Karamarka, već je problem Zorana Milanovića i njegovih ministara. Vlada Zorana Milanovića, a ne HDZ i Tomislav Karamarko dopustili su da visoke državne funkcije obnašaju javni službenici koji se ponašaju upravo kako se ponašaju, a to nije karakteristika normalne države. Visoka policijska škola nije „klasična“ znanstveno-obrazovna institucija, a čak se u ovakvom slučaju ni sveučilišta ne mogu kriti iza autonomije – jer ovo je pitanje upravne procedure. Onog dijela gdje su rukovoditelji javni službenici. I odgovorni nadležnim ministrima, posebno ministru Uprave, u čijem ministarstvu je Sektor za opću upravu i provedbu Zakona o općem upravnom postupku. A upravo je taj Zakon grubo prekršen.
Stoga, ukoliko dekan Visoke policijske škole ne ponudi ostavku – trebalo bi ga razriješiti. Bilo kakvo drugačije rješenje govoriti će nam da se u ovoj zemlji može pogrešno raditi, pri tome dobivati lijepu plaću državnog službenika i još se ceriti i Vladi i građanima u facu. A ako se to dopusti – onda to nije problem oporbenog HDZ-a, već problem vladajuće Koalicije, koja nije u stanju dovesti u red javni sektor ni u slučajevima jasnog kršenja pravila koja kao posljedicu imaju političke i druge štete.
Ako ovaj slučaj u narednih par dana dovede do ostavki – znači da imamo neke nade postati normalna država. Ako sve ode pod tepih u nadi da novinari neće pretjerano kopati – onda ostajemo nenormalna država, društvo bez moralnih, etičkih i radnih normi, društvo u kojemu svatko tko može – prima plaću bez ikakve odgovornosti.
Jer ne zavaravajmo se – da mi koji radimo u firmama napravimo ovakav propust kakav je napravio dekan Visoke policijske škole, pokazali bi nam vrata istog dana, piše Index.hr.
Autor teksta je Goran Vojković