Dugo očekivana konferencija za novinare bivšeg ministra financija Slavka Linića, na kojoj će se obračunati s premijerom Zoranom Milanovićem, počela je u 12.30 sati u Rijeci, u prostorijama gradskog SDP-a. Cijelo vrijeme Pokret otpora uzvikuje "Vrati pare Liniću".

"Izlaganje će biti o točkama razilaženja s Milanovićem. Govorit ću o predmetima Spačva, te zašto Milanović toliko drži Nadu Čavlović Smiljanec, također o kreditu HBOR-a za tvrtku Mali biskviti, kao i o Ini."

"Moja dužnost je radi stranke i javnosti reći uzrok smjene"

"Prepoznat sam u javnosti i imao podršku u javnosti, govorio sam da ne možemo kao građani ni kao država živjeti na dug, nego da ono što stvorimo može biti raspoloživo za potrošnju. Javnost je znala sa mnom podijeliti ta razmišljanja."

"U programima nismo zaboravljali građane, koji su imali određeni pomoć, povećavali smo neoporezivi dio, povećavali smo minimalne plaće.. Građanima smo pokušali olakšati odnose s bankama, tu bih posebno istaknuo uspjeh vezano za kredite u švicarcima. Vodili smo politiku brige i o građanima i o gospodarstvenicima".

O Spačvi

"Ja ću reći svoju istinu, koja je malo drugačija od istine premijera, i ostavljam da svatko prosuđuje, čije je to istina prava. Moja smjena je razlog Milanovićeve medijske spletke koja je poslužila da se mene proglasi kriminalcem, ostaje pitanje zašto. Zato da bi zaštitio članove svoje obitelji, svoje prijatelje i određenih krugova, a da bi zanemario državu. Konačni obračun sa mnom započeo je 29. siječnja 2014. Telefonski razgovor u kasnim večernjim satima, ja na radnom mjestu, gdje Milanović izričito zahtijeva da smijenim Šegona. Jasno mu naznačujem da ne vidim razloga dok ne dobijem podatke od DORH-a i dok ne dobijem očitovanje Povjerenstva sabora o sukobu interesa. Nakon toga mog odgovora i izričitog odbijanja, Milanović me optužio da sam kriminalac i lopov. Telefonski razgovor je završio sa psovkom."

"Za ništa od devedestih do danas nisam procesuiran, no kada vas predsjednik Vlade optuži, na takve gnjusne optužbe ne mogu ostati nijem. Od tada 29. siječnja, nisam komunicirao s premijerom. Dao sam mandat na raspolaganje kada je Šegon smijenjenm pisanim putem, mogao me je tada smijeniti. Od kraja siječnja do kraja travnja, kao ministar financija predano sam radio bez obzira na našu nekomunikaciju. Naša negativna komunikacija nije imala negativan utjecaj na moj rad."

"U isto vrijeme dok ja obavljam svoje poslove, predsjednik Vlade me pokušava optužiti da sam kriminalac. Posebno se okomio na predstečajne nagodbe, koje pokušava zaustaviti, zaboravljajući pritom da je to zakon ove Vlade i Sabora."

"Posebno je gospodina premijera zainteresirala Spačva. Tu moram vrlo jasno naznačiti da je predmet predstečajne nagodbe u svibnju 2013. sporazumom vjernika dovršen. Razlog zašto smo imali visoka potraživanja u Spačvi je nedovoljno sposobna Porezna uprava, ne samo oni, nego i Poštanska banka. Nekoliko subjekata hrvatske države nije naplatilo što je trebalo. Sveukupni dugovi iznosili su preko 550 milijuna kuna uz 600 zaposlenih. To je glavni razlog što smo u nekoliko mjeseci okončali postupak nagodbe. Vukovarska porezna je izradila procjenu vezano za zemljište u Spačvi, ta procjena iznosila je 33 milijuna kuna, to je bio osnov za odlučivanje u nadležnim službama u Ministarstvu financija. Vrlo jasno želim reći da odluke koordinacijskog tijela koje odlučuje o nagodbi u kojima sjede i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i turizma, svi su se odlučili za taj model predstečajne, sve je potpisala i Nada Čavlović Smiljanec, zato je nagodba prihvaćena na sudu. Vlasnici koji su odgovoru za ovakve dugove su odbili odstupiti i tada kao nadležni ministar posljendi puta okupljam vlasnike i bankare, i tržaim da vlasnici odstupe i da dobijemo svježi kapital i da bankari s jednime dijelom isplate i jednim dijelom otpisa prihvatimo nagodbu. Bankari su se složili, vlasnici ne, tada sam jasno naznačio da onda ide stečaj. Moram reći da strepnja je bila itekako opravdana, jer su vlasnici ipak odustali od svojih zahtjeva.

Ako sam se svađao s Upravom, jel to Spačva iz Rijeke, možda kao čovjek iz ove Županije dajem podršku, no 660 radnika je bio razlog zašto sam se borio za Spačvu . Danas radnici spašeni, redovite uplate... To je zaključak da nije bilo pritisaka oko Spačve i Spačva je riješena u skladu sa Zakonom. Ali dok ja obavljam svoje poslove iza 29. siječnja premijer se bavi podmetanjima. Deset mjeseci nakon završene predstečajne nagodbe, nakon što smo u 11. mjesecu i ugovor potpisali, koji je potpisala Čavlović, premijer u suradnji s Čavlović izbacuje novu procjenu od 6 milijuna. Imao sam svaki dan kolegije na kojima je sjedila ona. Nikad nije Nada Čavlović Smiljanec izvijestila o toj novoj procjeni, sve do 1. travnja. Tek u travnju 2014. me ona izvještava o toj procjeni.

Treba pokušati vidjeti kolika je krivica samog sudkog procjenitelja, izrađena procjena od 6 milijuna bila je van propisa Porezne i bila je procjena jednog čovjeka. Sve je to bio razlog da je ona našla novog procjenitelja, i da je on napravio procjenu na 27 milijuna. To je bio zaključak da se ne može nikakav postupak provesti protiv odgovornih osoba. SVe to pokazuje da je Milanović zajedno s gospođom Čavlović podmetao dokumente, bavio se podmetanjem punih godinu dana nakon završene nagodbe. Ta njegova bitka za kriminalizaciju mene može imati svrhu. Ali se pitam, kako se može optužiti svakog čovjeka koji radi u državi. Kriminalizirajući moj rad i predstečajne nagodbe, kriminalizira sve. Ako se ovakva podmetanja mogu dogoditi ministru, onda možete misliti što se može drugima dogoditi. Premijer pokušava jasno poručiti da predstečajne nisu rješenje, destabilizira svakog onog tko mora odlučivati. Dostavili smo sve potrebne dokumente institucijama koje moraju odlučiti je li bilo kriminala, i mirno čekam odluku. Sve Milanovićeve pokušaje držim spletkama. Nakon svih potpisa Nade Čavlović Smiljanec, ja potpisujem i gospodin Milanović osobu koja je odgovorna za sve on naziva zviždačicom. To je vrhunac cinizma. Koji je razlog da on štiti Čavlović Smiljanec. Zbog sprege njegovog brata i šefice Porezne.

Koristeći svoje poznanstvo sa Čavlović Smiljanec za posredovanje u nekim predmetima koji su se rješavali u Poreznoj.

Cavtatska tvrtka Konel čiji je vlasnik Antun Kralj, osoba koja je upletena u aferu Pet zvjezdica i druga kaznena djela i koja nije osuđena imala je velike dugove prema državi pa joj je na zemljište stavljena hipoteka. Anton Kralj htio je da to zemljište, čija je vrijednost velika,  kupe članovi njegove obitelji, među kojima je i osoba Dino Kralj. No kako je zemljište pod hipotekom, pa se ne može prodati dok se ne namiri dug, posredstvom Krešimira Milanovića kod Nade Čavlović Smiljanec, pokušao je hipoteku prebaciti na drugo zemljište koje nije imalo ni procjenu vrijednosti. No nadležna tijela Porezne uprave nisu na to pristala

Isto se događa s tvrtkom u Slavonskom Brodu. Porezna uprava iznajmila je prostore od tvrtke, redovito je plaćala prostorije. No, tvrtka ne plaća svoje obaveze. Kada sam smijenio ljude u Poreznoj, odmah se išlo da se dug tvrtke plati s prostorom! Opet se pojavljuje iako nije vlasnik, gospodin Krešimir Milanović, pritisci da se kupi poslovni prostor i da se pogoduje stranci koja nije platila porez. Službe i to odbijaju i do mog odlaska nije uslijedila promjena. To samo dokazuje da ljudi ne podliježu pritiscima.

Mogu zaključiti da su interesi obitelji ispred državnih interesa i to je razlog za moju smjene.

"Pravi razlog moje smjene su Ina i rad HBOR-a. Nisam bio zadovoljan radom velikog prijatelja Zorana Milanovića, Siniše Petrovića. Po dolasku je smijenio člana NO koji je štitio interese Hrvatske. Petrović ne provodi politiku Vlade u Ini."

Porezni nadzor koji je započela Porezna uprava u vrijeme Kosorice. Utvrđeno je da je Ina prevarila državu za 230 milijuna kuna poreza, nisu platili, niz ugovora smo pronašli. Potečkom 2014. započinjemo s naplatom i nakon okončanja postupka, naplaćujemo 230 milijuna kuna neplaćenog poreza. To izaziva izljev bijesa koji optužuje ministra financija da šteti Ini. Premijer Milanović, ne poduzima ništa protiv odgovornih osoba vezano za neplaćanje poreza. Dapače, kao ministar financija ubrzavam nadzor nad 2010. 2011. i 2012. zbog neplaćanja poreza. Poseban pritisak vrši Petrović da me se smijeni jer ugrožavam Inu, i to je jedan od razloga što premijer razmišlja o mojoj smjeni. Štiti privatne interese i ne traži odgovornost Petrovića zbog neplaćanja poreza. To je najjače, podlegao je pritiscima Siniše Petrovića, samo iz njemu razlogaa, na štetu Republike Hrvatske.

I sad dolazimo do Malih biskvita, i sukoba mene, premijera i Marasa. HBOR 2013. zaprima zahtjev za odobrenje kredita od 20 milijuna kuna, koju je osnova gospodin Ljutić s 20 tisuća kuna, iako je uprava pod pritiscima odobrila kredit, nakon što je mene upoznala s predmetom, inzistiram da taj predme riješi Nadzorni odbor, već je prošlo deset mjeseci, no to još nije riješeno. Mala tvrtka tražila  je kredit, ako dobije kredit, Questus fond bi osigurao milijun i pol i Ljutić bi osigurao jos isto toliko, pa kako to nije dovoljno, Questus fond dao bi još 18 milijuna. 92 posto kredita teško d amože bilo koga učiniti profitabilnim, nije to sva tragedije, u dokumentima piše da Questus traži da se otkupi 1,5 milijuna i njihovih 18 milijuna, uz kamatu od 12 posto, i već nakon 4 godine trebalo bi Questusu vratiti dio kredita i dio ulaganja. Sve je to značilo ugrožavanje plasiranih novaca i pitanje zašto netko ulaže toliko da radi biskvite u iznajmljenoj tvornici i to još s čokoladom iz Bosne. I onda još kad saznate da Kraš optužuje svog bivšeg kolegu za krađu tajne, inetko tko želi uništiti Kraš želi koristiti državne novce. 9,7 milijuna Maras je dobio čak i jamstvo Hamaga. Svi su se upleli da pomognu pojedinca koji je dao 20 tisuća kuna. Milanović je mene osobno upoznao s tim i nije se složio sa mnom. To je bio razlog da sam pokušao naći zajedničko rješenje. Interesi i prijatelji Milanovića nisu mogli prolaziti, i zato sam morao otići.

O Planu 21

Smanjenje nameta na rad i prebacivanje nameta na bogatije, to nisam uspio. Porez na nekretnine je sa svim zainteresiranim skupinama itekako dobro raspravljen. zahtjev gospodina Milanovića d ataj porez ne optereti građane koji žive u svojim stanovima i vikendicama... Nije to novi porez, to je bio novi porez koji je trebao zamijeniti socijalističku tvorevinu koja se zove komunalna naknada. To je bio porez koji nije trebao opteretiti proizvodnju. Trebao je opteretiti one koji su imali prostore koji su koristili za osobno bogaćenje.

Nismo se mogli složiti ni oko poreza na kamate, sve to dokazuje da se nismo složili u onom dijelu gdje su bogatiji trebali više davati.

Predsjednik Vlade pljuje po vlastitom radu, Zakon o predstečajnim nagodbama je on potpisao. Spašena radna mjesta nisu mu bitna. Fiskalizacija je nešto što njemu nije bitno. Za njega su bitne spletke i kako se kadrovski riješiti onih koji ne prihvaćaju njegove naloge.