Rođen je 12. svibnja 1866. godine u Herceg-Novom.

Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti.

Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, veoma rano upoznao je i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”.

Zaređen je za svećenika 1890. godine u Italiji. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu.

Početkom Prvog svjetskom rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!”.

Prije smrti Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica ostala je pošteđena. 

Otac Leopold umro je 30. srpnja 1942. umro u Padovi.

Sveti Leopold Bogdan Mandić zaštitnik je Dubrovačko-neretvanske županije koja danas slavi svoj Dan. Riječi i djela svog sveca zaštitnika prisjetit ćemo se i danas tijekom svečane sjednice Županijske skupštine.