Najveća oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije 'Oluja' izvedena je u vremenu od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, a u kontekstu Domovinskog rata će ostati zapamćena kao simbol konačne pobjede nad agresorom. Pobjednička operacija 'Oluja' neraskidivo je povezana, i s Dubrovnikom, i njegovim braniteljima. 

Dubrovčani se dobro sjećaju kako je duž cijele obrane na širem dubrovačkom području otvoren neprijateljski napad. Agresor se, čini se, htio osvetiti zbog poraza u područjima koja su zahvaćena Olujom i to su napravili topničkim napadima. Dubrovnik je tada šokirala vijest o pogibelji Frana Goića (24), Danijele Spajić (25) i Orsata Domaćina (17) koji su svoje živote izgubili na plaži u Zatonu, a još troje njihovih prijatelja je bilo ozlijeđeno. Uslijedili su pješački napadi, no dubrovački branitelji nisu posustajali pred neprijateljem. 

NAPADI SU BILI ŽESTOKI, STIGAO I NAČELNIK GENERALNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA

O ratnim događanjima na dubrovačkom području tijekom trajanja 'Oluje' u svojim tekstovima povodom izložbe 'Oluja pobjede i slobode' u Muzeju Domovinskog rata pišu ravnateljica Varina Jurica Turk i viši kustos Mišo Đuraš. U njemu se dotiču i tragedije koja se tada dogodila u Zatonu. Kako su zapisali, velikom značenju, koji su za velikosrpske planove o ponovnom zaposjedanju Konavala i Prevlake imali napadi izvođeni na Južnom bojištu, uz težinu i opseg razaranja, najbolje svjedoči činjenica da je jedan od izravnih povoda za otpočinjanje Oluje bio i topnički napad iz pravca Trebinja na Zaton 3. kolovoza 1995. godine, u kojem je na plaži poginulo troje mladih nedužnih kupača.

„Naime, pokazalo se kako daljnja poduzeta napadna djelovanja VRS na dubrovačkom području nisu predstavljala samo čin odmazde, izveden radi poraza VSK u pobjedničkoj Oluji, već su za stvarni cilj imala zauzimanje sela Glavske i izbijanje na morsku obalu u prostoru naselja Plat, kako bi na tom mjestu presjekli hrvatski državni teritorij,“ navode Jurica Turk i Đuraš. 

Podsjećaju na to kako je najžešći pritisak na prve crte obrane Hrvatske vojske, praćen pješačkim napadima, izvršen u zoni odgovornosti 1. bojne 163 brigade HV, kojom je zapovijedao bojnik Mladen Jurković. Jurica Turk i Đuraš su napisali kako su neprijateljske snage nakratko uspjele zauzeti jednu otpornu točku crte obrane, ali su odlučnom akcijom naših snaga odbijeni svi njihovi napadi, a otporna točka iznova zauzeta. O žestini i opsegu napada govori i tadašnja nazočnost u Dubrovniku načelnika GS OSRH generala Zvonimira Červenka.

'MI SMO DAVNO SHVATILI S KIME IMAMO POSLA'

Ipak, u sjećanjima Dubrovčana najurezanija je ostala upravo pogibija troje mladih kupača u Zatonu. O ovom je događaju tada izvijestio i 'Dubrovački vjesnik' koji je, uz Radio Dubrovnik, bio jedan od najrelevantnijih medija prilikom izvještavanja o ratu na dubrovačkom području. U napisu kojeg potpisuje Vlaho Car, detaljno je opisan taj nemili događaj. 

„Za Konavle, Župu dubrovačku, Rijeku dubrovačku, Mokošicu, Zaton i Orašac u četvrtak, 3. kolovoza u 18 sati i 45 minuta oglašen je znak opće opasnosti zbog topničkog napada srpske vojske istočne Hercegovine na to područje. Kako je priopćila služba za političku djelatnost zapovjedništva Južnog bojišta u ovom ničim izazvanom napadu Srbi su ispalili više od četrdeset dalekometnih projektila velikog kalibra na ovo područje. Četnici su, kako se kaže u dopisu, oglasili opću opasnost u 18 sati za prostor Trebinja, da bi već u 18 sati i 45 minuta otpočeli podmuklo granatiranje šireg dubrovačkog područja, što jasno ukazuje da je ovaj podmukli napad pomno pripremljen,“ stoji u napisu Dubrovačkog vjesnika.

Nadalje se navodi kako je jedna granata pala na kupalište u Velikom Zatonu i usmrtila troje mladih ljudi, civila te kako je troje teže, a više ljudi lakše ozlijeđeno. Unesrećeni su odmah zbrinuti u Općoj bolnici, a Dubrovački vjesnik je objavio i izjavu tada dežurnog kirurga dr. Ilije Šoše. 

„Granata je pala na kupalište u Zaton, kad je nastradao uglavnom mladi svijet. Jedan bolesnik je teško ozlijeđen s ranama u trbuhu i grudnom košu, dok je jednoj bolesnici noga morala biti amputirana. Također, u bolnicu je primljeno i nekoliko lakše ranjenih, dok su trojica mrtvi. To je strašno i ne može se ničim opravdati,“ izjavio je tada dr. Šoša, a izjavu je dao i tadašnji župan Jure Burić. 

„Zar uopće trebaju komentari na ovaj zločin koji smo svjedoci? Troje ljudi je prestalo živjeti samo zato što je u suludim glavama srbočetnika tako zamišljeno. Isto tako, ranjeni su sve mladi ljudi i to civili. Dakle, još jedan put svijetu na razmišljanje. Je li konačno shvatio o kakvom se ratu ovdje radi?,“ izjavio je. 

Kako piše Dubrovački vjesnik, u bolnici je unesrećene obišao i tadašnji gradonačelnik Nikola Obuljen.

„Mi smo davno shvatili s kim imamo posla. Nažalost, očito je da svijet to do sada nije shvatio, ali počinju polako shvaćati. Srbi su još jedan put pokazali što znače njihova obećanja, što znače njihove ponude. Ovaj put su ta takozvana obećanja životom platili mladi ljudi i očito da neće biti druge nego riješiti to na onaj način na koji to Hrvatska ima pravo učiniti,“ izjavio je tada. 

Dubrovački vjesnik prenio je priopćenje Zapovjedništva južnog bojišta u kojem stoji kako su 'srpski teroristi i ovaj put gađali isključivo civilne ciljeve, što se događa kada su upravo u tijeku pojačani napori Republike Hrvatske i međunarodne zajednice za mirnom reintegracijom okupiranih hrvatskih državnih područja'. 

OSLOBAĐAJUĆE HAŠKE PRESUDE SU POTVRDILE LEGITIMITET 'OLUJE' 

Ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik Varina Jurica Turk i viši kustos Mišo Đuraš ulažu ogromne napore u prikupljanju građe i organiziranju različitih događanja te objavi publikacija, kako bi se ratne činjenice otele zubu vremena, kako bi se rasvijetlile neke nove, ali i kako bi se turistima približila ratna događanja na širem dubrovačkom području 90-ih godina. Dio njihovog teksta o tijeku operacije Oluja donosimo u nastavku. 

„Oslobodilačka operacija Oluja je poduzeta nakon što su propali svi dotadašnji pregovori i političke inicijative, kako bi se vojnim putem izvršilo oslobađanje privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, a čija je površina činila gotovo trećinu hrvatskog državnog teritorija.

U operaciji 'Oluja' hrvatske snage činilo je više od 130 000 vojnika i pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a RH, iz svih zbornih područja, osim Zbornog područja Osijek i Južnog bojišta koji su dobili zadaće u obrani od mogućih protunapada, dok je vojna snaga samozvane Republike Srpske Krajine iznosila oko 40 000 vojnika.

Napadna djelovanja otpočela su, nakon djelovanja HRZ-a te topničke pripreme, istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. U samo tri dana u potpunosti je poražena VSK i oslobođeno privremeno okupirano područje, ukupne površine 10 400 četvornih kilometara, koje je vraćeno u hrvatski ustavno pravni poredak, te su na taj način ostvareni svi najvažniji strateško - politički i vojni ciljevi Domovinskog rata. U borbenim djelovanjima naši gubici su bili: 196 poginulih, 1100 ranjenih, 3 zarobljena i 15 nestalih hrvatskih branitelja. Iako je pod neprijateljskom okupacijom ostao prostor Istočne Slavonije, Oluja je označila kraj rata i najavila konačnu pobjedu. U sklopu ove vojne operacije Hrvatska vojska je imala ključnu ulogu i u oslobađanju bihaćkog džepa, čime su spriječena daljnja stradanja tamošnjeg stanovništva i u našu korist promijenjen strateški odnos snaga u cijeloj regiji.

Potpuni slom tzv. Republike Srpske Krajine pokrenuo je veliki izbjeglički val, a pojedinačni zločini počinjeni nad pripadnicima srpske etničke zajednice u Hrvatskoj doveli su do optužbi protiv hrvatskih vlasti za etničko čišćenje i suđenja hrvatskim generalima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču potvrdila je potpunu legitimnost operacije 'Oluja', koju s pravom slavimo 5. kolovoza kada je oslobođen Knin, kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Značaj Oluje ne može umanjiti ni činjenica da je hladnom znanstvenom analizom moguće utvrditi mnoge slabosti i propuste koji su počinjeni tijekom izvršenja borbenih zadaća, u prvom redu radi vrijednosti postignutih rezultata.

Stoga je vrijeme 'Oluje' prigoda da se još jednom s ponosom prisjetimo svih naših velikih pobjeda tijekom Domovinskog rata, a posebno operacije oslobađanja juga Hrvatske radi ogromnog doprinosa koji su iznova, nakon herojske obrane Grada 1991. godine, dali dubrovački branitelji.

Jednako tako moramo sačuvati sjećanje i utvrditi povijesnu istinu o događanjima na dubrovačkom području u vrijeme i neposredno nakon Oluje s kojima šira i stručna javnost nisu u dovoljnoj mjeri upoznate.

Zahvaljujući Centru za prikupljanje arhivske građe iz Domovinskog rata Dubrovnik i Dubrovačko neretvanske županije, koji je tijekom svog djelovanja sakupio značajnu izvornu dokumentaciju, u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik utvrdili smo nove povijesne činjenice o posljednjim velikim vojnim napadima VRS 1995. na dubrovačko područje,“ zapisali su Jurica Turk i Đuraš.