Rođena je u Bosni i Hercegovini, a u Vukovar ju je dovela ljubav, gdje je ostala raditi i živjeti i nakon što je njen suprug preminuo u 29. godini života.

Tijekom 87-dnevne opsade Vukovara bila je jedina internistica u vukovarskoj bolnici koja je ostala s pacijentima do samog kraja, iako je imala mogućnost da napusti grad prije opsade. Danonoćno je pružala pomoć ranjenicima bez obzira na njihovu nacionalnost.

Nakon pada Vukovara, osobno ju je iz bolnice izveo Veselin Šljivančanin, nakon čega je prošla kroz mučenja i zatočeništvo u logorima u Negoslavcima i Srijemskoj Mitrovici, gdje je bila izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

U logoru je preživjela iznimno teške uvjete, uključujući premlaćivanja i pokušaj samoubojstva zbog neizdrživih trauma. Oslobođena je na svoj rođendan, 6. prosinca 1991., u razmjeni zarobljenika.

Nakon rata, dr. Biluš je živjela i radila u Velikoj Gorici, gdje je osnovala vlastitu polikliniku.