Čitajući komentare po društvenim mrežama stječe se dojam da virus praktički prvo ulazi u staračke domove pa se onda širi lokalnom populacijom, što djeluje nevjerojatno u situaciji kada svi stručnjaci već tjednima ističu da je jedan od glavnih ciljeva zaštititi upravo staračke domove, piše Slobodna Dalmacija. 

Dojam nije sasvim pogrešan i, gledajući primjere iz drugih zemalja poput Španjolske, Italije i Švedske, jasno je da su baš domovi za starije neobičajeno često prva žarišta zaraze na nekim lokacijama. Za to postoje dobri razlozi.

U staračkim domovima, naravno, borave starije osobe, vrlo često zdravlja narušenog nekom kroničnom bolesti. Ovo znači da će štićenici Domova mnogo učestalije nego ostatak populacije imati potrebu posjetiti bolnice ili ambulante, mjesta na kojima se značajno povećava šansa kontakta s virusom.

Čak i u slučaju potpunih zabrana ulazaka i izlazaka iz Domova, šanse su (pogotovo u većim domovima) da će na dnevnoj bazi netko od štićenika morati do bolnice - na neodgodivu kontrolu, po terapiju ili, kao što je bio slučaj u Splitu, zbog lomova koji su učestaliji kod starijih osoba. Pridodajmo tome i činjenicu kako kod starijih osoba virus mnogo jednostavnije probija prvu liniju obrane i statistički ćemo dobiti mnogo veću šansu da se pri posjeti bolnici zarazi starija osoba kompromitiranog imuniteta nego “prosječni” član populacije.

Drugi razlog zbog kojeg se čini da virus u domove ulazi bez problema je u samoj prirodi virusa. Naime, poznato je kako gotovo 80% zaraženih bolest preboli bez ikakvih ili s vrlo blagim simptomima. To znači kako, recimo, u Pločama sasvim sigurno postoje osobe zaražene virusom koje su ga prebolile i ne znajući da ga imaju prije nego što je došao u starački dom. 

No, kada virus uđe u dom, to postaje vijest i vrlo često prvi dokumentirani slučaj na nekom području. Baš zbog toga što je riječ o najugroženijoj populaciji, odmah nakon pojave simptoma (ili malo kasnije u slučaju splitskog Doma) rade se testovi te se pojava virusa u ustanovama gdje borave stariji registrira mnogo brže nego u generalnoj populaciji.

Gornja dva razloga su objektivna, očekivana i na njih se ne može pretjerano utjecati. Ali, na treći i možda najvažniji - može. Činjenica da virus najlakše ‘napada’ najstariju populaciju je općepoznata, epidemiolozi već tjednima naglašavaju kako je upravo izbjegavanje proboja u domove jedan od najvažnijih ciljeva, a onda saznajemo kako osoblje i sestre u domovima o štićenicima brinu bez ikakve zaštitne opreme.

Kako je to uopće moguće?

Neki će biti veoma skloni za sve okriviti opću nestašicu i tako oprati ruke, a prava istina vjerojatno se krije u tekstu kojeg smo objavili prije nekoliko dana: Želite švedski scenarij u Hrvatskoj? Ne budite smiješni, ostajemo doma jer za ništa drugo nismo ni sposobni.

Ne dopustite da vas maleni broj zaraženih, što je primarno rezultat discipline građana, zavara kako živite u uređenoj državi gdje tisućama javnih institucija rukovode sposobni, a ne razni škaričići koji, eto, moraju negdje raditi.

Kad sve ovo prođe, ostajemo s ovim drugima.