Novi Zakon o radu, čiji je opsežan nacrt prijedloga jučer dostavljen socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima, predviđa niz značajnih promjena na tržištu rada, a posebno su zanimljive odredbe o uvjetima rada na izdvojenom mjestu rada ili na daljinu, koji se masovno koristi od početka pandemije i koji je bio glavni razlog za donošenje novog ZOR-a, donosi Jutarnji list.

Njime će se ograničiti i sklapanje ugovora na određeno te skratiti otkazni rok na sedam dana ukoliko radnik dobije otkaz zbog "skrivljenog ponašanja". Također, u slučaju izvanrednog otkaza kojeg daje poslodavac zbog teške povrede radnih obveza, uvodi se mogućnost privremenog udaljenja radnika s posla, ali uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

Radni odnos, po prijedlogu novog Zakona, o kojem će radna skupina raspravljati sljedeći tjedan, neće automatski prestajati s navršenih 65 godina i 15 godina staža, kao što je to sada, no ako radnik koji ima uvjete za starosnu mirovinu dobije otkaz, neće imati pravo na otpremninu.

Što se tiče rada na određeno, prema prijedlogu koji je pripremilo Ministarstvo, radnik kod istog poslodavca, ali i svih s njim povezanih tvrtki, smio bi s ugovorom na određeno raditi najviše tri godine, a razdoblje između dva uzastopna ugovora koje se ne smatra prekidom produljit će se na tri mjeseca (sindikati su tražili šest).

Hrvatska je pri europskom vrhu po udjelu nesigurnih ugovora na određeno te bi novi ZOR trebao utjecati na to da se taj udjel počne smanjivati. Iako bi trebali biti iznimka, prema podacima HZMO-a proizlazi da je udjel takvih ugovora oko 25 posto. Prema podacima Eurostata, koji se temelje na drukčijoj metodologiji, Hrvatska ima stopu ugovora na određeno oko 15 posto, te je u EU među pet država s najvećim udjelom ugovora na određeno (više imaju tek Španjolska, Nizozemska, Poljska i Portugal), dok je u Sloveniji takvih ugovora tek 11 posto.

Novi Zakon o radu trebao bi biti donesen do ljeta iduće godine, a njime će Hrvatska primijeniti i odredbe dviju novih europskih direktiva, o ravnoteži poslovnog i privatnog života te o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima. Time se pak uvodi pravo radnika da za poslodavca bude nedostupan izvan radnog vremena, a predviđa se i lakši prijelaz s punog na nepuno radno vrijeme na zahtjev radnika. Roditelji koji skrbe o djeci te radnici koji skrbe o starijim i bolesnim članovima obitelji moći će raditi nepuno radno vrijeme, a i dalje uživati sva radnička prava, a dobit će i pet dana dodatnog dopusta.

Novi ZOR predviđa da je rad na izdvojenom mjestu onaj koji se obavlja od kuće, ali i u nekom drugom prostoru ili na mjestu koje sporazumno odrede poslodavac i radnik ili o čijem odabiru odlučuje sam radnik. Pritom se kaže da radnik može obavljati dio ili sve ugovorene poslove radom na izdvojenom mjestu rada kada to omogućava narav posla i samo ako je nizak rizik utvrđen prema propisima o zaštiti na radu.

Za takav se rad sklapa ugovor u pisanom obliku, a u njemu trebaju biti predviđene i naknade troškova radnika za utrošenu energiju, vodu te komunalne pristojbe, kao i druge troškove radniku vezane uz obavljanje poslova. U slučaju pak nastanka više sile, poput primjerice pandemije, poslodavac može bez izmjene ugovora o radu s radnikom dogovoriti rad na izdvojenom mjestu rada, ali najviše do 30 dana. Roditelji djece do osam godina mogu zatražiti rad od kuće, a poslodavac ih može odbiti samo iznimno, i to pisanim obrazloženjem.

Radni odnos neće automatski prestati sa 65 godina

1. Novi Zakon predlaže pravo radnika na nedostupnost izvan radnog vremena, čime bi Hrvatska postala druga država u EU koja je zakonski prepoznala to pravo. To podrazumijeva da radnik ima pravo isključiti se s mreže, ne odgovarati na pozive poslodavca ili se na drugi način baviti poslom u vrijeme odmora.

2. Uvodi se zakonska zaštita zaposlenika od mobbinga. Dosad se uznemiravanje na radu, zlostavljanje i druga neprihvatljiva ponašanja koje treba iskorijeniti u svijetu rada rješavalo kroz sudsku praksu primjenom više propisa koji tek parcijalno uređuju zaštitu od pojedinih oblika takvih ponašanja.

3. Hrvatska je među pet država EU s najvećim udjelom ugovora na određeno, što za radnike u Hrvatskoj znači veću nesigurnost u odnosu na radnike u drugim državama , ali i u odnosu na kolege sa stalnim ugovorima. Cilj zakonskih izmjena je ograničiti takve ugovore na iznimne slučajeve, odnosno njihovo uzastopno neprekidno sklapanje uvjetovati objektivnim razlogom te njihovo vremensko trajanje ograničiti na maksimalno tri godine.

4.U prijedlogu novog Zakona nema odredbe po kojoj radni odnos automatski prestaje kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina staža, ali ako radnik s tim uvjetima dobije otkaz nema pravo na otpremninu.