Mirovina i Ivan Selak, ta dva pojma ne idu zajedno. No, svejedno, brigadir Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ), jedan od najboljih hrvatskih ratnih pilota MiG-a 21 i s navršenih 57 godina, uistinu odlazi u mirovinu. Ta “nemoguća” vijest rastužit će mnoge pilote i fanove koji desetljećima slušaju priče o legendarnom hrvatskom pilotu i njegovim ratnim i poslijeratnim akrobacijama.
Selak je simbol HRZ-a, stasalog u Domovinskom ratu i održavanog “na aparatima” u zadnjih 15-ak godina, u vremenima koje treba što prije zaboraviti jer su to vremena u kojima samo čudom nije ugašen onaj najelitniji dio ratnog zrakoplovstva – borbena eskadrila, a zajedno s njom i piloti supersoničnih lovaca.
Selak u mirovinu odlazi s mjesta glavnog probnog pilota HRZ-a i može se reći da se stvarno “naletio” u životu. Počeo je letjeti na supersonicima daleke 1981. i time ostvario svoj dječački san. Kao bjelovarski momčić, s 14 se godina bio odlučio za vojne škole, pa je, unatoč protivljenju roditelja, ali uz potporu starijeg brata, i završio kao pilot.
U ratnom zrakoplovstvu bivše jugoslavenske države zaposlio se 1979. U rat na strani Hrvatske uključuje se 1992. kada je, zajedno sa svojim vjenčanim kumom i poslije još jednim od junaka naših eskadrila MiG-ova Ivicom Ivandićem u mjesecima pripremanoj tajnoj akciji prebjegao s aerodroma u Ponikvama kraj Užica u Srbiji u RH.
Ivandić je svojim MiG-om sletio na splitski Resnik, a Selak svojim na zagrebački Pleso. Tako je HRZ dobio još dva MiG-a, Selakov je ponio ime “Osvetnik Dubrovnika”, a Ivandićev “Osvetnik Vukovara”.
Sudjelovali su potom u mnogim ratnim akcijama, najveći doprinos dali u “Bljesku” i “Oluji”, u kojima je i izginulo najviše naših ratnih pilota. Obojica su preživjela rat te nastavila u HRZ-u. Ivandić je, premda dosta mlađi, već u mirovini, a za Selaka se mislilo da u penziju neće “nikada”, piše Večernji list.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
