Kvalitetnog meda ni u Dubrovniku 'nema ni za lijeka', postaje li najzdravija namirnica luksuz?
Izuzetno je teško ove godine nabaviti teglu domaćeg, pravog meda kojeg, kako bi se kolokvijalno reklo, 'nema ni za lijeka'. A upravo je med sjajan lijek.
Zapravo je jedan od najsavršenijih produkta prirode, naziva se 'najprirodnijom namirnicom' koja u sebi ima gotovo sve što gradi ljudski organizam, pa je zato sjajan izbor kod jačanja imuniteta. No, ove godine ga je teško naći, zbog čega se njegova cijena polako popela na 15 eura po tegli.
„Meda ove godine u pravilu u prodaji nema zbog izuzetno sušne lanjske godine, kad je kiša bila rijetka. A i onda, kad bi zamedilo, vjetar bi osušio cvijet,“ objašnjava nam Nikša Grljević čija obitelj u Ošljem ima košnice. Kako nam govori, pelin je podbacio, jesenska paša je bila relativno dobra, no meda za prodaju nije bilo.
I OVA GODINA JE SPECIFIČNA…
Grljević napominje kako je i ova godina dosad bila po mnogočemu specifična. Pri tom misli na izrazito blagu zimu, a kaže i kako je pčela u klupku bila kratko, manje od 20 dana. To, naravno, nisu dobri pokazatelji, a ako se negativan trend nastavi, sve bi se moglo odraziti i na produljeni period nestašice meda.
Grljevići se u Ošljem pčelarstvom bave nekoliko generacija i itekako pamte odlične godine.
„Teško je baš taksativno navesti koliko meda bude u kojoj godini. Naime, niti jedna godina nije ista, a klimatske promjene neizbježno utječu kako na pčele, tako i na količine meda koje se u jednoj kalendarskoj godini prikupe. Odlična je godina kada po jednoj zajednici bude dvadesetak kila meda, ali to su iznimke i o takvim godinama se priča još dugo,“ izjavio je Grljević.
KLIMATSKE PROMJENE SU UČINILE SVOJE
Klimatske promjene su, po svemu sudeći, učinile svoje, a njihov utjecaj na pčelarstvo opisao je Saša Prđun s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Kako je objasnio u svom stručnom članku Utjecaj klimatskih promjena na pčelarstvo u Republici Hrvatskoj, ako se promatra pčelarska sezona koja započinje u kolovozu pripremom pčelinjih zajednica za zimovanje, onda se može vidjeti kako se danas javljaju određeni problemi, naročito na stacionarnim pčelinjacima.
Kako navodi Prđun, uslijed duljeg prestanka unosa nektara, matica u pravilu prestaje s polaganjem jajašaca upravo u razdoblju kad je novo leglo izuzetno bitno. Upravo te pčele koje bi se izlegle tijekom kolovoza su zimske pčele o kojima ovisi kvalitetno prezimljavanje zajednice.
„U brojčano oslabljenim zajednicama, leglo najčešće njeguju iscrpljene i stare ljetne pčele sa nedovoljnim brojem mladih pčela, što ima direktan negativan utjecaj na razvoj zajednice. Takve su mlade pčele nedovoljno vitalne, kraćeg su životnog vijeka i podložnije obolijevanju. Ono što je sigurno i u što su se pčelari uvjerili posljednjih nekoliko sezona, nema više pčelarenja po 'šabloni'. Očito je kako su vremena kada se znalo vrcati na stacionarnim pčelinjacima po 40 i više kilograma meda po zajednici iza nas. Kalendar cvatnje medonosnog bilja se promijenio. Sve je učestalija uranjena i neujednačena cvatnja. Svjedoci smo ekstremnih kišnih razdoblja, izrazito sušnih ljeta, kratkotrajnih zima, pojave kasnih proljetnih mrazeva, itd.,“ iznio je Prđun u svom radu.
NEMA LOŠEG MEDA
Zbog situacije u kojoj je meda sve manje, pojavljuje se drugi problem u obliku patvorenja meda u koji se dodavaju različite tvari kako bi mu se povećao volumen.
„Osobno ne znam kako se patvori med. Ono što su mene naučili jest to kako nema lošeg meda. Nešto ili jest med, ili nije med,“ izjavio je Grljević.
No, često pčelari prodaju ono što nije med, što podrazumijeva dodavanje jeftinih i okusom slatkastih tvari poput saharoze, glukozno fruktoznog sirupa, melase, škrobnog sirupa… Iako se radi o prehrambenim sastojcima, ovim se značajno umanjuje kvaliteta meda i njegove prednosti po ljudsko zdravlje.
UMJESTO NAJZDRAVIJE NAMIRNICE JEDETE BIJELI CUKAR
„Tim se postupcima ljude prvenstveno dovodi u zabludu kako su kupili i kako konzumiraju nešto što je zdravo, a zapravo jedu bijeli konzumni šećer kojeg sve češće pokušavamo izbaciti iz prehrane, a ne dodavati u prehranu. Potrošači neće imati zdravstveni benefit od takvog patvorenog meda kakvu očekuju, premda su uvjereni kako konzumiraju prirodno sladilo,“ kaže nutricionistkinja Marina Matković.
Ona napominje kako je sve zdravo dok je u umjerenim količinama, a upravo kupci koji kupuju patvoreni med misleći kako kupuju onaj pravi, nemaju ispravan uvid u unos šećera u organizam.
„Onda ste recimo ujutro svoju kavu zasladili cukarom, a popodne ste popili dva čaja s medom, misleći kako ste koristili prirodno sladilo. Zapravo niste nego ste u organizam unijeli veću količinu šećera nego što mislite. Kada u organizam unesete veću količinu šećera nego što vam treba, ulazite u kalorijski višak, a i poremetili ste količinu inzulina koji je potreban kako bi se probavila ta silna količina šećera koja je unesena, a sve to predstavlja stres po vaše tijelo,“ govori Matković.
Pčelari tvrde kako postoje određeni trikovi kako provjeriti je li med pravi ili se radi o onom lažnome. Primjerice, kad se tegla okrene naopako i kada se mjehur ispunjen zrakom polako miče, to znači kako u njemu nema vode. Još jedan pozitivan znak je njegova kristalizacija i stiskanje na niskoj temperaturi. Neki tvrde kako je dobar znak ako se med u ustima jede, a ne guta. Ako se pod jezikom osjete tvrđa tekstura i gorčina, to može biti dobar znak. No, ne postoji potpuno siguran način za provjeru osim onoga kojeg i naš sugovornik Nikša Grljević savjetuje, a to je kupnja od pčelara kojeg poznajete i kojem vjerujete. A mi bismo dodali, od onih koji se ne razmeću velikim količinama meda jer onog pravog, a time i jedinog, ipak nedostaje.
Iz tiskanog izdanja