Istraživački novinar Domagoj Margetić već dva tjedna štrajka glađu, a njegov štrajk podjednako uspješno ignoriraju i građani, i Vlada, i vodeći hrvatski mediji. Ono protiv čega se Margetić borio i što je i na ovom primjeru jasno vidljivo jest cenzura.
Svjedoci smo velikih iskaza domoljublja u nogometnim susretima, velikim športskim događanjima, no kad su u pitanju štrajkovi i prosvjedi, narod uporno zakazuje. Rijetko kad će se dogoditi situacije u kojima će narod spremno priskočiti u pomoć onima koji se bore za svoja prava, građanima koji svakodnevno ostaju na ulici dok se tvornice u kojima rade zatvaraju i prodaju 'za kunu', pa će tako možda i Margetić slijedeću nedjelju provesti na ulici, boreći se za svoja prava i prava novinara da slobodno pišu i iznose društvene nepravilnosti dok će većina hrvatskog puka uživati u blagdanskoj trpezi. Zašto je tako lako biti Hrvat kad je potrebno bodriti nogometaše u ogledima protiv Srbije, a tako teško kad je potrebno dati podršku sugrađanima koji se bore protiv svega onoga što je već odavno trulo u državi Hrvatskoj?
To smo mi dali Margetiću. A što je on dao nama? U svom je radu razotkrio i javno objavljivao sve detalje vezane uz afere HAC, INU, NAMA-u, političku korupciju u Carini, krijumčarenje cigareta, duhansku mafiju i nezakonitu pretvorbu i privatizaciju TDZ-a i TDR-a, malverzacije vezane uz Privrednu banku Zagreb, Zagrebačku banku, Hrvatsku poštu, Hrvatsku poštansku banku, Dubrovačku banku, a najznačajnija je svakako Afera Hypo. Iako ga pojedinci nazivaju veleizdajnikom i mrziteljem gotovo svega što je hrvatsko, samim razotkrivanjem ovih malverzacija i stavljanjem svoje glave 'na panj' nebrojeno puta u interesu hrvatske javnosti pokazao je veću ljubav prema svojim sugrađanima nego da je umotan u šahovnicu skandirao „Volim Hrvatsku“ na svim važnijim športskim događanjima. Zašto Vlada ignorira ovaj slučaj sasvim je jasno, kao i mediji. No zašto građani uporno ignoriraju činjenicu da žive u društvu koje je demokratsko samo na papiru još uvijek ostaje za vidjeti.
