Čini se da ćemo opet oboriti rekord u potrošnji. Kako vi to tumačite? Znači li to da živimo bolje ili se vodimo onom izrekom 'advent je samo jednom godišnje'?

Više od 50 posto ljudi želi sebi priuštiti nešto što će ih razveseliti ili kompenzirati nezadovoljstvo. Onda, otprilike jedna trećina ljudi kaže: "Moram i svojim bližnjima nešto kupiti da njih razveselim". A petina kaže da nešto kupuju jer im je to stvarno potrebno. Možemo reći da se tu radi o psihološkoj distribuciji potrošnje. Dakle, većina ljudi, 80 posto, troši s ciljem da se razveseli, dok manji postotak kupuje iz nužde.

Ove godine plaće u javnom sektoru nisu rasle, a ipak ćemo imati porast potrošnje. Kako to objašnjavate?

Jedan od ključnih faktora je rast kredita, koji je ponovno u porastu, a tu je i ono poznato "peglanje kartice". Kada idete u shopping, najbolje je pogledati što imate u novčaniku i karticu ostaviti kod kuće. Ako ne pazimo, trošit ćemo izvan svojih stvarnih mogućnosti, a to će se osjećati mjesecima nakon što potrošimo. Dakle, kupujemo sada s idejom da ćemo to kasnije podmiriti.

Kako će potrošačka groznica utjecati na inflaciju?

Ona će najprije utjecati na proračun. Jer ne zabravite 25 posto od svake kupnje ide u proračun i čak proračun s time i računa kad se zatvara na godišnjoj razini. To je to. Što se tiče inflacije, ne odviše. Jer je to ipak jedan uski krug artikala gdje to nabijanje cijena pa onda snižavanje cijena i tako dalje drži negdje ravnotežu. Puno opasnije je za inflaciju ono ostali 11 i pol mjeseci kad kupujemo hranu, pića, plaćamo režije i sve skupa. To je ono što je na jednoj višoj razini i to dugo traje već u Hrvatskoj. A ovo je jedan dodatni udar, ali na jednu specifičnu kategoriju artikala.

A vladina protuinflacijska mjera je ograničenje cijena ukupno 100 proizvoda. Ima li to zaista učinka?

Ima, ali jednokratno. To je po prilici kao kad vas boli zub, nije loše da uzmete nešto za umirenje, ali nakon toga je pametno da nakon vikenda otiđete do zubara i pogledate da vam nešto napravi. Prema tome tih 100 artikala, kao što je ovdje rečeno, sigurno za određenu kategoriju stanovništva, pogotovo sa nižom kupovnom moći, može doprinijeti kao neko prelazno rješenje. Kad kažem prelazno rješenje, već imate dio artikala iz te kategorije koji su tržišno jeftiniji nego što su ovdje.

Zar to nije paradoks? Baš je to neko pitanje koje se samo po sebi nameće. Odredili su proizvode, no već sada postoje proizvodi koji su jeftiniji od tog limita.

Dobar dio tih proizvoda je iz uvoza. Iz uvoza vrlo često, pogotovo kod prehrambenih proizvoda, imate demping. Recimo, vidite meso koje je vrlo jeftino. Vani imate, to je Hrvatska kasnije usvojila. Šest mjeseci možete držati smrznuto meso, nakon toga je ono zdravo, ali organoleptički i kvalitetno gubi onaj svoj sadržaj. I onda ga morate ekološki zbrinuti. I onda je puno bolje ga prodati po dva eura kilu nego ga ostaviti na zbrinjavanju. Tako da, dobar dio artikala, i to je problem.

Domaći proizvođači opravdano ukazuju da dobar dio tih ponuđenih proizvoda je zapravo iz uvoza, što opet, naravno, destabilizira domaću proizvodnju i domaće tržište. Tako da, jednokratna mjera, ali ne trajni ekonomski instrument.

A inflacija još uvijek tu i dalje raste. Je li to onda jeftini trik?

To je poprilično kao da vozite gliser. Pa onda vidite da ispod postoje stijene. Dobro pazite da ih izbjegnete, ali morate objasniti kako su se baš stvorile tu. 

Gdje mi griješimo kao narod i kao državu? 

Suštinski rečeno, oligopolno tržište. Imate nekoliko igrača koji su neformalno to tržište zaposjeli. I nikom nakon pameti nije da ruši cijene, nego pazi jedan na drugom na jedno više razine cijena. To je jedno. Drugo, slaba domaća proizvodnja, ono što kod kuće radite. Imate danas ponudu u školama, da vrtiće i škole snabdijevate s domaćim proizvodom. Inače, da to sve stiže avionom ili kontejnerom iz uvoza,  domaća proizvodnja. S treće strane, regulativa. Vi morate vidjeti tko će porazgovarati sa strukturu proizvoda. Who is who? Tko tu participira i tko nabija te cijene?

Model ekonomske politike, onda očito trebata dobro preispitati.

Treba napraviti generalku na tom modelu. Sigurno ima puno prostora da model bude bolji i da mi nismo stalno, zadnjih četiri ili pet godina, ako gledate kad smo izašli iz pandemijske krize, negdje pri vrhu, sigurno je kod gospodarskog rasta, ali gospodarski rast je generiran europskim fondovima više od polovice. A inflacija je naša kućna specijalnost.

Koliko ćete vi potrošiti za Božić?

Koliko imam. Nastojat ću, kao što sam ovdje rekao na početku, isto karticu sve ostaviti u autu. Kupiti ono što razveseli sigurno moje najbliže, ali u okviru budžeta koji je razuman.