Piše: Daria Mijić

Za one koji nemaju strpljena čitati, a i za sve druge, promoviram USA Prager University youtube kanal, kojeg i prevodimo na Hrvatski, gdje se kratkim petminutnim videima obrađuju važne teme i daju odgovori na sve što Vam je potrebno za političke, a i mnoge životne odluke.

U članku, Izdvojit ću samo par poteza Europske unije, iz kojih je vidna razina (ne)znanja i (ne)sposobnosti ljudi na čelnim pozicijama iste. Naime i EU se financira našim porezima pa nužno je znati gdje naš novac i na toj razini završi.

Predzadnji potencijalno koban potez na razini EU bio je puštanje rijeke emigranata na teritoriji Europe. Vjerujte, sa resursima koje ima EU, a EU blagajnu punimo i mi jer novac kojim EU raspolaže ne raste na grani već se i on uzima nama iz poreza, moglo se pomoći tim ljudima na mnogo efikasnije načine, osim da ih se pusti da kao guske u magli lutaju Europom, i neki od njih potencijalno ugroze građane EU.

Sigurnost i stupanj razvoja europskih država produkt je naše kulture i vrijednosti koje su se razvijale kroz povijest i u čijem temelju su i judeo kršćanske vrijednosti koje su dale temelj društvu gdje se poštuju ljudska prava i slobode. Kulturološka homogenost je u određenoj mjeri preduvjet stabilnosti unutar države, čemu svjedoči i sama povijest sa stalnim nemirima unutar kulturološki heterogenih monarhija. Vjerovati da su sve kulture iste značilo bi vjerovati da ljudi po fizičkim predispozicijama nisu isti, jer kako onda objasniti zbog čega su neka društva toliko nazadna i u njima se masovno krše ljudska prava. Čelnici EU uporno tvrde da sve kulture mogu egzistirati skupa, onda de facto su rasisti?

Da ne duljim, puštanje ljudi koji odbijaju prihvatiti naše vrijednosti koje su temelj našeg društva (sigurnosti i stabilnosti) bez plana i programa, ozbiljno je ugrozilo osim ekonomske sigurnosti, i fizičku sigurnost građana EU, o čemu svjedoče mnogi (a koliko ih je čak i medijski zataškano) napadi na građane EU (gaženje kamionima, napadi noževima i kiselinom i masovna silovanja u Skandinavskim zemljama). A za one koji vjeruju da se ljudi lako asimiliraju dovoljno je reći da je Erdogan najveću podršku dobio od Turaka koji su starosjedioci Njemačke.

Naravno da ljudima treba pomoći, i moglo im se pomoći kroz izbjegličke azile i kampove i na brojne efikasnije načine od ovog apsolutnog fijaska sa ozbiljnim dugotrajnim posljedicama. U konačnici srž problema tih ljudi je stanje u njihovim državama, koje treba javno osudit, no zanimljivo je da Europski čelnici (neki od njih) čak zagovaraju suradnju sa nekim diktaturama (kršiteljima ljudskih prava), hvale takve kulture i navode ih za primjer. Što otvara drugu temu, kakvi sve imbecili se politički guraju, i osvjetljava ironiju života, da su često imbecili uporniji i nemaju srama te u politici na žalost doguraju daleko, i suvereno laprdaju (Kako u EU parlamentu, tako i u Saboru RH i u Gradskom vijeću). Bitno je spomenuti i sramotu da u hvaljenju diktatura i kršitelja ljudskih prava ne zaostaju ni građani što je pogotovo došlo do izražaja za vrijeme Korona lockdowna gdje se hvalilo Kinu i Putina.

No da se vratim na bit, stječe se dojam da EU i svjetski čelnici sustavno rade na tome da se unište sami temelji zapadne kulture, a bore se kao Don Quijote sa fiktivnim neprijateljima na što troše milijune (našeg novca), a to su klimatske promjene, i nejednakost (netko tko ljenčari i ne radi ništa obavezno mora dobiti isto kao poduzetnik koji od jutra do mraka ubija Boga u sebi). I naravno EU čelnici daju sve od sebe da osiguraju mjere protiv utaje poreza da im ni jedan cent za provedbu imbecilnih mjera ne pobjegne, i da mogu financirat skupe diplomatske protokole i večere koje su postale toliko grandiozne i skupe što je jedino karakteristično seljačinama kad se skinu iz opanaka i liječe neke komplekse pa pribjegnu tolikoj grandomaniji i nemaju mjeru.

Situaciju sa Koronom, na svim razinama, suvišno je uopće komentirati. Ovakvo stanje nije bilo ni kad je harao Poleo i ljudi su ostajali paralizirani, a sad, za virus nešto jači od gripe, uništila se Zapadna ekonomija, i tome nema kraja.

Nisam epidemiolog ali imam zdrav razum i znam statistiku, i po svim kriterijima ovo što se radi je povijesni fijasko, a za zemlje u razvoju čija ekonomija ovisi o Zapadu, ovo je genocid. Postavlja se pitanje je li epidemiologija uopće znanost, jer toliko nekonzistentnosti i promašenih predviđanja nema ni u ciganske babe gatare, a kamoli u ozbiljnoj znanosti. Realno, ovo se moglo riješiti tako da su se upozorile rizične skupine, da se rizičnim skupinama pružila mogućnost rada od doma i to je to. Mjere nisu donijele nikakve rezultate nigdje, osim uništenja ekonomije i kršenja naših temeljnih ljudskih prava ograničivši naše temeljne slobode, a dodatno, o tome je odlučivala izvršna vlast a ne zakonodavna.

A koliko zastupnici na razini Europe poznaju ekonomiju svjedoči jedna naša EU zastupnica, Biljana Borzan, koja laprda populističke floskule, koje su ekonomski utemeljene jedino možda u nekom paralelnom svemiru gdje je sve naopako. Spomenuta zastupnica bori se protiv različite kvalitete proizvoda na tržištu, i hoće prisiliti proizvođače da svugdje koriste istu kvantitetu i kvalitetu sastojaka. Zbog čega je isto toliko smiješno i pokazuje njeno ne znanje u punom sjaju?

Jer svi proizvodi na tržištu imaju etiketu gdje su navedeni sastojci, te potrošač ih može pročitati (ima i potrošač neke obveze valjda). Pa ne možemo graditi društvo gdje se štiti svaki majmun koji ne želi pročitati što kupuje. Dalje, poduzetnici su primorani da bi uopće mogli egzistirati na određenim tržištima gdje su ogromni porezi uštede tražiti na razini kvalitete proizvoda. Prema tome, da bi se plaćala laprdala poput EU, državnih i lokalnih zastupnika, poduzetnici jedva egzistiraju, i maksimalno se trude zadržat kvalitetu, ali opet moraju u zemljama poput Hrvatske koje su toliko porezno opterećene (poduzetnici daju više državi nego ostane njima) napraviti određene izmjene u sastojcima, što jasno piše na etiketi i kupac može pročitati.

Prema tome draga Biljana, možda ste pobornik filozofskog razmišljanja da je znanje u nama i da se može o svemu laprdati samo tako, no ipak s obzirom na vašu poziciju trebali biste uzeti kompetentne konzultante prije nego se javno osramotite sa ovakvim izjavama.

Stanje na državnoj razini teško je u kratkim crtama opisati i elaborirati potrebna rješenja. Indikator da smo u ozbiljnim problemima je da na mjesta predsjednika velikih stranaka se postavljaju bivši diplomati.

Njihov zadatak nije dobrobit Hrvatske, nego pokušati verbalno zapakirati i prezentirati sustavni nerad, nesposobnost, korupciju i uhljebljivanje neuspješnih beskrupuloznih ljudi i prikazati potrebnim otvaranje i postojanje nepotrebnih Ministarstava i drugih državnih organizacija (zamislite imamo ured za šport hahahaha). Njihove tehnike su ad hominem napadi ili baljezganje nekih statističkih podataka gdje nešto 2% raste ili 2% pada. Još jedna tehnika im je dijeljenje državnog novca.

Pa tako novac namijenjen kritičnim skupinama, poput invalida, i starijih i nemoćnih ide ženama koje prave djecu bez plana i programa (one koje prave djecu za 3000 kuna), športašima (država koja nema novca za zdravstvo i bolesnu djecu tako financira nogometne terene i subvencionira nogometne klubove i sportaše odnosno ljude koji za život ganjaju loptu), kulturnjacima (i kulturni proizvod je proizvod kao sve drugo prema tome, dragi kulturnjaci, ukoliko Vam nitko ne dolazi na koncerte i predstave, napravite bolji proizvod ili se bolje izreklamirajte kao svi drugi, a ne odmah mjaukanje ispred Ministarstva kulture da Vam daju naš novac za Vaš proizvod koji mi kao Vaša publika i tržište ne želimo), zatim ljudima koji nisu uspjeli u privatnom sektoru (čitaj nesposobnim i neuspješnim ljudima) a to su oni koji rade za državu i lokalnu upravu (a oni se time ponose na žalost) a čija radna mjesta su kod nas češće nepotrebna i izmišljena da bi se nekoga uhljebilo nego što su potrebna za egzistenciju i napredak države, potom kojekakvim udrugama, a često se i uzme kroz poreze jednim poduzetnicima da bi se dalo drugima a za to se ne traži nikakav poslovni plan i program nego eto tako, daje se novac da se stvori privid da se nešto događa, a ima li to uporište u strategiji razvoja gospodarstva, moš mislit (pa onda bi se valjda tražio održivi poslovni plan i procjenjivali bi ga kompetentni ljudi).

Reći ću kratko, bit socijalne države, kako se mnoge države EU među kojima je i RH opisuju,  je održavanje standarda i stabilnosti (sigurnosti) nacije. Ciljevi iste se provode ekonomskom i socijalnom politikom, a pretpostavka je postojanje zakonskog okvira koji jamči da će se te mjere provodit moralno sa konkretnim rezultatima, odnosno postojanje zakonodavnog okvira gdje bi oni koji mjere donose za njih i odgovarali.

Trenutno, došlo je do toga da se socijalna politika provodi bez da se uzimaju u obzir ekonomske posljedice, u principu mjere socijalne politike u dugom roku ne samo da nemaju rezultate nego su i kontraproduktivne. Osim toga socijalna politika je postala sredstvo prikupljanja političkih bodova, pogotovo u RH, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, i sredstvo legalne krađe gdje se tuđi novac naziva državnim (kao da ga je država sama zaradila) i dijeli primarno malo sebi u džep pa  onda stranačkim uhljebima i ciljanom biračkom tijelu koje smatra da na njega ima pravo iz nekog razloga.

U principu, pod hitno se treba osigurati bolji sustav praćenja rada EU i rashoda iste. Smatram da je biračima iznimno teško pratit gdje se novac na toj razini troši (čitaj baca), a trenutna je situacija takva da je provedeno puno skupih mjera i skupih okupljanja političara u svrhu odlučivanja i provedbe određenih mjera, a sve skupa je rezultiralo ne samo fijaskom, nego dugotrajnim opasnim posljedicama.

U dugom roku na razini RH treba donijeti stroge zakone za zloupotrebu ovlasti državnih djelatnika (djelatnika na državnoj i lokalnoj razini) i političara, a generalno, počevši još od reforme obrazovanja, stvoriti okvir gdje će socijalna politika djelovati koherentno sa ekonomskim zakonima, i koji će jamčiti opstojnost naših temelja, slobodnog poduzetništva (gdje svatko može postati poduzetnik i zaraditi svoj novac bez straha od birokracije i ogromnih poreza koji su toliki da onemogućuju temeljnu pretpostavku opstojnosti poduzeća, a to je rast vrijednosti, jer svu zaradu koja bi se reinvestirala u rast i razvoj pojede država) i ljudskih prava (određen dio novca treba se distribuirati kroz RAZUMNE poreze, no to implicira distribuciju novca isključivo za temeljne funkcije države i za ostvarivanje ljudskih prava, a ne financiranje privilegija, lijenosti i želje da se živi na tuđi račun, i kojekakvih nepotrebnih birokrata i političara i njihovih uhljebljenih članova porodice i poznanika).

Općenito trebamo razmisliti i o uvođenje kulture srama gdje se izopći iz društva uhljebe i korumpirane političare i državne službenike i njihovu porodicu.

Hrvatskoj na žalost treba i veća centralizacija zbog kroničnog problema korupcije i uhljebljivanja na lokalnim razinama. Sve manje općine se trebaju pripojiti većima i zemlja se treba podijeliti na tri regije a ne more županije.

Na našoj lokalnoj razini, čula sam da se trenutno šuška o povećanju poreza iznajmljivačima. Pa za početak, umjesto povećanja poreza, ima tu dosta organizacija koje bi trebalo ukinuti, ljudi za otpustiti i smanjiti im plaće, pa bi sugerirala gradonačelniku da ukoliko traži dodatna sredstva da možda počne od tud.

Za početak, opće je poznato da je turizam u Dubrovniku rezultat truda naših predaka koji su sagradili ovako lijepi grad, zatim sunca i mora, i u konačnici razvoja interneta i OTAova putem kojih se prodaje smještaj i reklamira grad gdje ga sami gosti reklamiraju, a potom i truda iznajmljivača i djelatnika u turizmu koji ulažu u reklamu i kvalitetu ponude. Dakle preduvjet za turizam nastao je u povijesti i posljedica je dobre lokacija grada, a razvoj se događa na razini privatnog inozemnog i lokalnog sektora. Stoga postoji nepotrebni rashod koji se zove Turistička zajednica, pa ukidanjem iste možete možda doći do dodatnih sredstava. Imaju i kojekakakve razvojne agencije, pa kako nitko od nas ne vidi što konkretno one i ljudi zaposleni u njima razvijaju, razmislite i o ukidanju njih, ili barem rezanju troškova na tom području. A da ne nabrajam u javnim poduzećima cijelo more stručnih suradnika (čak je jedan vrli političar zaposlio žensku koja je krala u banci), pa vidite i tu prostor za dodana sredstva. Rezanje nepotrebnih troškova je vrlo efikasan način dolaska do potrebnih sredstava (jer su sredstva zarobljena tamo gdje ne trebaju biti), umjesto da se okreće sustavnom skidanju gaća vlasnicima privatnog smještaja, koji su uspjeli priskrbiti nekretninu uz plaćanje svih ogromnih poreza, i sad im se ide pljačkati zarada od te nekretnine.

Vlasnici nekretnina (iznajmljivači) (osim onih koji su iste nepošteno privatizirali nakon rata) su ljudi koji su uz plaćanje visokih poreza na dohodak i visokog PDVa i ostalih poreza došli do svojih nekretnina. Prema tome oni su svoj dio poreza platili i još ga plaćaju, a porez koji plaćaju iznajmljivači sad i više je nego dovoljan za ono što oni za njega (ne)dobivaju od državne i lokalne vlasti.

Općenito, trenutno je situacija je takva da trebamo ozbiljno svi razmisliti o tome da prestanemo plaćati iakve poreze dok se ne naprave bitna rezanja rashoda i otpuštanja na državnoj i lokalnoj razini i ne stvori sustav gdje možemo transparentno pratiti gdje, kome, u koju svrhu i u kojem roku ide naš novac.