DEVET GODINA OD STRAVIČNOG NAPADA "Osjećam se jadno, nezaštićeno i razočarano, ništa se nije promijenilo u sustavu"
Devet je godina prošlo od stravičnog napada koji je preživjela Mirjana Kristović. Devet je godina prošlo od kada ju je pijani suprug sasjekao mačetom, unakazio joj lice i ostavio da se grčevito bori za život. Izborila se za život onda, a bori se i dalje danas. Iako je od horora prošlo devet godina, Mirjana kaže kako se i sada osjeća jednako jadno, nezaštićeno i razočarano, baš kao i tada, samo je ovaj put za njene osjećaje kriv sustav. Sustav koji tromo stoji, ne ide naprijed, ne pruža podršku ženama žrtvama nasilja.
I ove godine Mirjana hrabro progovara o stravičnom zločinu koji je pretrpjela, jednom od najtežih slučajeva obiteljskog nasilja u Hrvatskoj, a sve sa željom da se nikada ne ponovi išta slično.
"Kako se osjećam danas? Isto kao i kada se to dogodilo - jadno, nezaštićeno, razočarano. Ništa se promijenilo u našem sustavu nije na bolje", iskreno progovara Mirjana.
Što se tiče ostalih stvari u životu, i dalje je podstanar.
"Ja i moja djeca nismo netko tko zaslužuje ni gradski stan, ni smještaj od Općine Župa Dubrovačka. Ne znam imaju li oni svoje stanove, jer i ako imaju očito ni oni ne smatraju da ga ja zaslužujem iako živim u Župi od 2003. godine.
Imam stalni posao koji me isto toliko košta zdravlja i živaca jer unatoč zdravstvenim problemima i stvarima koje su doktori rekli da ne smijem raditi, radim sve te stvari, uz sve ostalo. Ali tko pita, djeca moraju jesti, od nečega morate živjeti...", nastavlja.
Dvoje djece je završilo srednju školu, danas imaju 19 i 17 godina, a najmlađi sin je završio osmi razred.
"Dobro su, zdravi su, ali da nose posljedice tog događaja i jednogodišnjeg boravka u Dječjem domu Maslina, to se itekako osjeti", iznosi.
Njen bivši suprug 2020. godine je pušten iz zatvora nakon odslužene šestogodišnje kazne.
"S njim ne kontaktiram, a djeca idu k njemu kada žele, jer su to dječja prava. Ipak, uglavnom izbjegavaju, a ja sam ga srela u nekoliko navrata i ne dira me, ne približava se, tako da je to bez problema, barem zasada", kazuje i dodaje kako se ni danas ničega ne boji.
"Nikad se nisam ničega bojala i ne bojim se ni sada. Na kraju krajeva, čovjek samo jednom može umrijeti, zar ne? Pa kad dođe moje vrijeme doći će", govori.
Što se tiče položaja žena u sustavu danas, posebno žena žrtava nasilja, kaže nema lijepe riječi. I sama je proživjela torturu tog sustava, oduzimanje djece, donošenje i izmjenu rješenja, interveniralo je Ministarstvo, pravobraniteljica, a pod lupom javnosti bio je svaki korak njene borbe.
"Očito je da se ni danas u tom sustavu ništa nije promijenilo na bolje. Koliko nas još treba stradati da se počne shvaćati da smo mi živa bića, a ne oni brojevi u njihovim statistikama?", poručila je za kraj.
