Na svom Facebooku profilu Krule komentira društvena i politička zbivanja u državi, a posebno je prepoznatljiv po svom iskrenom i britkom humoru kojeg prepoznaju svi pa su mu zbog toga nastupi uvijek ispunjeni. Tako je bilo i sinoć u Lazaretima gdje je nasmijao okupljene, a za Dubrovački dnevnik, prije nastupa, je porazgovarao o aktualnim događanjima i problemima koji tište "običnog čovjeka".

Za sebe Krule ističe kako nije stand up komičar već je tekstopisac.

- Mada teško mi je dodati ovo pisac, više sam stvaratelj. Glupo mi je, iz poštovanja prema ljudima koji su pisci, to reći. Moje knjige se ne mogu kupiti nigdje, nisu izdane i nemam izdavača. Teško je više i zvati me blogerom jer pišem na Facebooku - pojasnio je Jadranko Hodak te dodao kako na njegov nastup ne dolaze ljudi koji nemaju problema.

Kažete da ste vozili sedam sati do Dubrovnika. Razmišljate li u tim trenucima što ćete pričati posjetiteljima?

- Ne razmišljam niti se pripremam. Ovo je neka vrsta predstave koju radim duže vrijem i svakim nastupom se malo promijeni pa tako nakon četiri godine mogu reći kako se puno toga promijenilo. Usporediti ovaj nastup s onim prvim u Dubrovniku zapravo i nije usporedivo, ali šablona je slična.

Je li se Dubrovnik promijenio od zadnjeg puta kada ste bili?

- Šetao sam u petak ujutro po gradu, a prije toga sam obišao sva mjesta jer me zanimalo po kojim cijenama se tu parkira. Skupo je, ubi bože! U Ulici Nikole Tesle parking je pet kuna, a u gradu deset. Ima i jeftinijih, ali problem je što se treba prošetati kojih 300 metara. Na Stradunu sam jutros popio kavu od deset kuna i pitao sam konobara je li to uobičajena cijena pa su mi rekli da je od 8 do 10 sati takva cijena, a poslije je 16 kuna. Eto kako je danas.

Kako vam se čini grad u ovom blagdanskom ruhu?

- Moram priznati da je Stradun ružno uređen. Onih šest kućica što imate bolje da nemate, a ona pozornica je... Sviđaju mi se samo lampice koje svijetle. Kućice su jednostavno bezveze i nema nikoga oko njih. U ovo vrijeme u Rijeci, na Korzu, ne može se proći.

Zašto je tako loše u Dubrovniku?

- Trebao je cijeli Stradun biti u kućicama ili da nema niti jedne. Ovo što ima izgleda mi kao kolera. Da se razumijemo, to nije kritika Dubrovniku već samo komentar. Ja općenito ne volim kič. Pogledajte Advent u Zagrebu na čemu se bazira - svi pričaju o kobasicama i vinu, a to je zapravo seoska fešta. Ali na Stradunu mi je fascinantna ona pozornica.

Zašto vam ona smeta? Pjevali su tu nedavno Miroslav Škoro, Jacques Houdek i ostali.

- Škoro? O super. Mislio sam da ćete dovesti neku veću facu, a vi doveli njega. Sigurno je zbog Jacques onako velika bina, ali nisam ni ja ništa manji samo je razlika što bih ja njega mogao pojesti, a on mene ne može.

Osim kućica i blagdanske dekoracije vama su ipak najdraže političke teme koje svakodnevno komentirate i najviše spominjete u svojim nastupima.

- To je neizbježno u ovoj državi. Evo Dubrovnik je naprimjer imao gradonačelnika koji je imao pravomoćnu sudsku presudu. Ako ja ne platim kaznu za parking onda ne mogu registrirati auto, a netko tko je pravomoćno osuđen može biti gradonačelnik. Inače, nemam ništa protiv tog čovjeka, ne zanima me ni kako se zove, ali to je činjenica. Budimo realni, Dubrovnik je perpetuum mobile. Tko će biti gradonačelnik to nije ni važno. Dolazim iz mjesta koje je totalno siromašno i kod nas je bitno tko će biti načelnik općine jer što je sposobniji to je bolje za nas. U Dubrovniku se lova okreće sama od sebe i možete za gradonačelnika imati i kišnu glistu.

Kakva je razlika između života u Lici i u Dubrovniku?

- Financijski je ogromna razlika, ali ne treba zaboraviti da je Dubrovnik izoliran grad. Do Splita treba više od četiri sata, do Zagreba 12 sati, prolaziti sve te granice... Dubrovnik je otok unutar Hrvatske. Imate blizu Trebinje, Crnu Goru i eto Split koji je pet sati. Teško je psihički izdržati tu izolaciju. Bog tako negdje da, a negdje uzme. Nama je blizu Istra, Zagreb, Dalmacija, a od toga nemamo ništa. Dubrovčani teško dolaze bilo gdje, ali zato imaju sve. Bilo bi najbolje da čovjek nađe u glavi sebi neku sredinu.

Kako vam se čini stanje u Hrvatskoj? Je li bolje nego prethodnih godina?

- Bolje je utoliko što je 350 tisuća ljudi pošto vani. To je kao da od sedmeročlane obitelji gdje radi samo otac, njih šestoro pođe, a onda pitate oca kako se živi i on kaže da živi dobro jer ima plaću što je za njega dosta. On nema obitelj pa tako mi kao narod nismo obitelj i nacija jer previše je ljudi pošlo vani. Evo u Osijeku nema tridesetak tisuća ljudi i to je puno.

Tko je kriv za tako loše stanje?

- Političari su 20 godina mladima slali poruku da ne trebaju ništa raditi jer se ne isplati, a mladi su zaključili da najbolje prolaze oni koji muljaju. U tom slučaju imate mlade ljude koji ne znaju zabiti tri čavla u dasku i još uvijek jedu griz i Čokolino. Ljudi se inače ne odupiru politici nego je prihvaćaju kakva se plasira u najdebilnijem mogućem obliku jer to u demokraciji prolazi. Današnja politika želi da je glupih što više.

Kako se vi u tome snalazite? Jeste li pomišljali poći u inozemstvo?

- Uvijek nešto radim i to me najviše smeta. Postao sam majstor u preživljavanju i čini mi se da ne postoji situacija iz koje ne mogu izaći. Nemam kredita i nemam potrebe ići u Njemačku. Dobro živim u Hrvatskoj, ali to nije ono njemačko, nizozemsko "dobro" već hrvatsko. Naše "dobro" je lošije od bilo čega vani. Nemam mjesečnu ratu od četiri tisuće kuna koju moram otplaćivati 30 godina da bi spavao u gajbi i tek u 65 taj stan bi postao moj. Naš narod je podizao kredite samo što nitko nije platio taj kredit, nisu došli ni do pola.

Ima i nekih novih političkih likova na sceni. Uvijek kritizirate rotaciju SDP-HDZ, a evo tu su sad i neke nove političke opcije. Vjerujete li im?

- Pojavio se Most koji se već izgubio, HDZ je konstanta, oni su kao neki ph faktor, uvijek tu. Sve što je novo meni se sviđa, ali neće se u Hrvatskoj nikad ništa promijeniti. Evo jedan Horvatinčić ubije dvoje ljudi i izvuče se na sinkopu. Kad se jedan čovjek koji nema izravne veze s politikom tako izvuče, kako se tek onda izvlače političari iz svih svojih govana.

Je li Todorić u problemima?

- On je čisti politički projekt. Ne može netko biti tek tako sposoban da napravi firmu od 60 tisuća djelatnika. Bog je zemlju stvarao sedam dana pa ispade onda da je Todorić Bog II. Da je netko turbo sposoban i pametan ne bi mogao to napraviti, a kamoli on. Todorić nije u govnima, to je kriva percepcija. Ne možete reći da čovjek koji ima pola milijarde na računu je u problemima. Dobro je netko napisao na internetu - "dabogda ja imao takve probleme". U Hrvatskoj je riječ tajkun zamrla kako se Kutle izgubio. Gdje je on inače? Je li na zavodu za zapošljavanje, prima li socijalnu pomoć? Nitko ne zna gdje je Kutle, a on je, kao i Todorić, tamo gdje je dobro. Oni će i ove godine slaviti Božić i neće im dlaka s glave faliti. Mi smo u govnima, a oni su carevi jer su zajebali cijeli sistem.

Jeste li vi optimist ili pesimist?

Teški realizam. Biti optimist u ovakvoj situaciji mi je suludo. To je kao da se svi zaključamo u septičku jamu i volio bih čuti jednog optimistu da me uvjeri da je tu dobro, ali i jednog teškog pesimistu. Realizam je da smo u govnima, optimistično je da plivamo u njima, a pesimistično bi bilo da imamo utege koji nas vuku ka dnu. Imamo mi svega toga u Hrvatskoj samo očito dobro znamo plivati.