U razgovorima i medijskom prostoru svakodnevno slušamo o nedostatku radne snage u svim granama gospodarstva. Uvozi se radna snaga iz Azije kako bi uz studente 'krpali rupe'. Nedostaje kvalitetnih kuhara, lakše je do Pape doći nego do čistačice, goste u kafićima i restoranima nema tko posluživati, doktora u primarnoj fali skoro više nego što ih ima... Sve su to ozbiljni problemi svjetskog i hrvatskog tržišta. Međutim, postoji još jedan dio tržišta koji bilježi negativne trendove i negdje je u cijeloj ovoj priči zaboravljen, a nedostatak kadra na tom području može biti koban. 

U crvenim kupaćim kostimima, s crvenom bovom pod rukom, trče preko plaže i ulijeću u more spašavati utopljenike, dok u pozadini svira 'Don't you worry, it's gonna be alright, 'cause I'm always ready, I won't let you outta my sight'. Svi se sjećamo Baywatcha, spasilački posao desetljećima je je bio gledan s divljenjem. Danas bi mogli pak pjevati 'Just worry, 'cause there is no one ready', jer situacija s brojem onih koji jamče sigurnost na plažama diljem Hrvatske je kritično loša.  

Iako nemaju crvene kostime kao u Baywatchu, ovi mladi ljudi jamče sigurnost na plažama

POTREBNO JE PROĆI TESTIRANJE I EDUKACIJU
Biser Jadrana, poznat po svom prekrasnom plavom prostranstvu, iz godine u godinu sve lakše prodaje ljepote Grada kada leži na takvom čistom plavetnilu. Da plavetnilo može biti itekako opasno znaju oni koji od njega žive, a baš zbog toga uloga spasilaca na plažama nemjerljivog je značaja. 

Ne može svatko postati spasilac, potrebno je proći testiranje koje mjeri fizičku izdržljivost u vodi ili moru, a nakon toga slijedi i edukacija iz pružanja prve pomoći, spašavanja na moru i ekologije. Više o nezavidnoj situaciji u Dubrovniku, ali i u cijeloj Hrvatskoj, govorili su za Dubrovački dnevnik ravnatelj Crvenog križa, jedine licencirane ustanove koja obučava spasioce, Živko Šimunović i koordinator spasilačke službe, Ivan Jurić koji je i sam četiri godine bio spasilac.  

„Potrebno je proći testiranje, a nakon toga i edukaciju. Norme nisu toliko rigorozne i neispunjive, ali pristupnici moraju isplivati 400 metara za manje od osam minuta i preroniti na dah širinu bazena - 25 metara“, pojašnjava Živko Šimunović i dodaje kako to nije pretjerano zahtjevno za mladog čovjeka, a upravo mladi od 18 do 25 godina su ciljana skupina za posao spasioca. 

„Kada vaterpolisti ili plivači čuju te norme koje se trebaju ispuniti, oni se nasmiju. Umjesto osam dovoljno im je tek šest minuta za istu dionicu“, dodaje Šimunović. Međutim, iako norme nisu suludo zahtjevne, priča nam Šimunović, kako se nerijetko susreću s mladima koji misle kako ih mogu ispuniti samo zato što idu u teretanu s vremena na vrijeme i ponekad trče, a to nije dovoljno kako bi se zadovoljila norma u vodi, odnosno moru. 

Nakon uspješno završenog testiranja slijedi tečaj koji traje sedam dana, a predavanja se održavaju kroz jutro i popodne. Savladava se prva pomoć, spašavanje u moru i ekologija.

„To je zahtjevan tečaj i treba biti koncentriran, dolaziti svaki dan dva puta dnevno, nešto i učiti... Dogodi nam se onda da dosta njih odustane“, govori Šimunović uz opasku kako se uz dobru volju sve može bez problema savladati. 

A DJEVOJKE?
„Na prste jedne ruke možemo nabrojati cure, iako je to lijep posao i za njih. Imali smo i prošle godine vaterpolistkinju koja je radila odlično. Svi mladići i cure koji se bave vaterpolom, ma njima je to ništa, toliko jednostavno“, priča nam Šimunović i poziva i djevojke, a posebno one koje se bave sportovima u vodi i moru, na prijavu za edukaciju, a kasnije i posao spasioca.

PLAĆA JE DOBRA, ALI JE I ODGOVORNOST VELIKA
Ove godine se pojavio još jedan problem, a to je manjak radne snage u svim granama gospodarstva pa je tako mladima nekada lakše izabrati posao u kojem nemaju odgovornost, ili je ona vrlo mala.
„Ovo je posao koji nije toliko zahtjevan, ali je odgovornost velika. Istina je kako oni sjede u hladu, ali moraju biti sto posto koncentrirani jer kada se nešto dogodi, onda treba reagirati. A to mlade ljude odbija, iako  plaća uopće nije loša“, apostrofira Šimunović i dodaje kako ona iznosi negdje oko deset tisuća kuna, ili 1200 eura za osam sati rada. 

„To je fluktuirajući sezonski posao, ali može biti dobra referenca dalje u životu, jer biti spasilac je posebno, spasiti nečiji život ili pomoći - pa to je neprocjenjivo. Na taj način ih pokušavamo motivirati“, govori Šimunović i navodi kako će ove godine biti sreće uspiju li okupiti ekipu od osam ljudi, dok ih je prošle godine bilo 12. Zbog toga obilaze i dubrovačke maturante kako bi ih zainteresirali za ovaj posao. No, teško to ide...

Maturante se trude zainteresirati za posao spasioca

PRISUTNI NA PET PLAŽA
Mandrač je centralna plaža za Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik jer je tamo postavljen i lifter za osobe s invaliditetom. Zbog toga su se s Mandračom 'suživili'.
„Prošle godine smo bili na pet plaža, Danče, Šulić, Mandrač, Bellevue i Štikovica. To su gradske plaže, a ostale su pod koncesijom ili su hotelske“, navodi Šimunović i pojašnjava kako su se i hoteli našli 'u sto muka' jer su spasioce dugo doživljavali samo kao trošak, a sada su uvidjeli kako sa zvjezdicama i kategorizacijom moraju misliti i na sigurnost.
„Sve je dobro dok dobro ide, a kad se nešto dogodi onda se otvara pitanje – a gdje je spasilac? I tu je problem“, zaključuje Šimunović.

ZAINTERESIRANOST JE MALA
Ivan Jurić je četiri godine radio kao spasilac, a danas pri Gradskom društvu Crvenog križa radi kao koordinator spasilačke službe, odnosno voditelj projekta 'Crveni križ u gradu' te je dio interventnog tima. Sve njegove današnje pozicije, pa i ona u interventnom timu, nastale su kao nadogradnja nakon tečaja za spasioca. 

„Prošle smo godine imali dovoljno spasilaca za pet plaža, a uvijek, prema pravilima, rade dva u timu. Ukoliko budemo imali manjak ljudi, vjerojatno ćemo morati reducirati broj plaža koje su pod nadzorom. Ipak, to za sada ne možemo ništa definitivno reći dok ne vidimo s kojim brojem raspolažemo“, navodi Jurić i dodaje kako je zainteresiranost mala. 

„Nažalost, situacija je takva, a može se i dogoditi čudo pa da 'buknu' prijave i to bismo voljeli, naravno. Od zadnjeg puta, kada smo imali 10 prijavljenih za edukaciju, pet ih je pristupilo testiranju, a troje je zadovoljilo ulaznu  normu“, govori Jurić. 

Cijena tečaja je 55 eura, a on se isplati u malo više od tjedan dana rada.
„Posao je po završetku tečaja garantiran jer su potrebe veće nego što imamo ljudi. Spasioci su u jako dobrom položaju trenutno, jer tko god završi tečaj sigurno pronalazi posao. Ljudi tečaj čak završavaju u Zagrebu, Rijeci ili Istri pa dolaze raditi ovdje jer je tolika potreba“, govori Jurić i dodaje kako posao spasioca nije vezan isključivo uz Crveni križ.

„Neki hoteli su spasioce zapošljavali već u travnju, pa im posao traje šest-sedam mjeseci jer njihova sezona toliko traje. Mi kao GDCK Dubrovnik taj projekt imamo tri mjeseca, od 20. lipnja pa do 20. rujna i pokrivamo gradske plaže. Tako svi koji završe tečaj imaju izbor izabrati hoće li raditi mjesec, dva, tri ili šest“, ističe. 

Što se tiče satnice, kroz godine je porasla.
„Prije deset godina sam radio za 25 kuna po satu, a ekvivalentno sa svim cijenama, rasla je i satnica. Ona je danas od nekih 5,50 do 6 eura u prosjeku, a radi se osam sati uz jedan dan tjedno slobodan“, navodi Jurić i posebno ističe kako spasilac ne nosi ležaljke, ne skuplja smeće s plaže nego radi izričito i isključivo spasilački posao. 

„Kroz edukaciju nauče kako će se ponašati u promatranju i nadzoru, o intervenciji prve pomoći i pristupanju osobi. Tečaj jest zahtjevan i složen, ali znanje ostaje za cijeli život. Svi spasioci koji ga uspješno završe i radili su ovaj posao, prvu pomoć kroz život dobro znaju, pa je to i jedno korisno ulaganje u sebe“, poručuje. 

U ŽUPANIJI VIŠE OD 200 INTERVENCIJA
Na području Dubrovačko-neretvanske županije prošle je godinu prijavljeno otprilike 230 intervencija. Najčešće su to lakše ozljede poput uboda na ježeve, ogrebotina, posjekotina, uganuća... Međutim, imali su spasioci prošle godine i dva utapanja, točnije akcije spašavanja životno ugroženih osoba. Oba puta su uspješno izvedene i žrtve su spašene, a spasioci su direktno pomogli. 

„Ovaj tečaj nije samo vezan uz posao. Naravno kako posao ide uz njega, ali to je edukacija koja je cjeloživotna. Bilo kome od naših bližnjih sutra se može dogoditi da trebaju pomoć - od prve pomoći do spašavanja. Vrijedno je imati vještine za pomoći im. To je podloga za cijeli život, od zaustavljanja krvarenja do mobilizacije udova, oživljavanja, bočnog položaja,“ poručuje Ivan Jurić i dodaje kako je ekvivalent onoga što se dobije, u odnosu na cijenu od 55 eura, zaista velik. 

Prijavite se za tečaj OVDJE ili skenirajte QR kod.