„I ja nosim svoj dio krivice. Nitko od nas nije imao dovoljno hrabrosti da razriješi tu situaciju do kraja. To je istina. Kad je Vlahušić to počeo raditi, nastala je enormna sila pritiska da je odustao i platio svojih 20 tisuća kuna. Da vam sad pričam što sam sve proživio, nitko od vas mi ne bi vjerovao. Reći ću vam da su me međunarodne organizacije 2019. godine upozorile i rekle kako su pomagali financijski i svaki drugi način, kako se tamo dovode psi iz BiH, kako se kote i kako trebamo riješiti taj problem. Išao sam linijom manjeg otpora, u međuvremenu ono na što nisam mogao utjecati je da je značajan dio volontera prijavio događanja gore. Mi za njih nismo ni znali,“ kazao je Franković, a u govoru se dotaknuo i Sandre Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik.

„Nama se u mjesec i po' dana okotilo novih 10 pasa. Tu smo shvatili brzo što smo događa. Istovremeno ste imali i cijeli niz zdravstvenih problema pasa. Bilo bi ružno da prozovem Sandru Sambrailo za koju vjerujem kako je imala plemenite misli i namjere. No, u jednom je trenutku to nju preraslo,“ smatra Franković.

„Zamislite da smo ovaj postupak započeli prije osam ili 10 godina, a da ga nismo završili? A niste započeli ni vi, ni ja jer nismo imali hrabrosti. Danas mi to više ne bismo imali kao problem. Kažem da ja tada nisam imao političke hrabrosti jer je pritisak bio prevelik,“ otvoreno je kazao Franković.

Kazao je kako je 'poraz društva' jer se uglavnom govori o Azilu ili kućici za mačku Anastaziju pred Dvorom, ali ne i o Centru za pružanje usluga u zajednici.

„Što je naš prioritet? To ili mačku Anastaziju? Hoće li biti kućica ili neće ispred Dvora. Centar nitko ne spominje, u pitanju su ljudi. To je naš poraz kao zajednice jer smo drugačije posložili prioritete. Naravno kako jedinica lokalne samouprave moramo izgraditi Azil. Nažalost, predimenzionirali smo ga, vodeći se krivim parametrima,“ istaknuo je Franković, a odgovorio je i na pitanje vijećnice Marčinko oko Centra za pružanje usluga u zajednici.

„Grad se stalno optužuje kako treba ovo ili ne treba ono, ali Grad nema nijednu zakonsku pretpostavku za osnivanje Centra. Međutim, vidimo godinama prolazi vrijeme, ništa se ne događa pa smo krenuli s idejom Centra za autizam. No, upozoreni smo od stručnog tima kako je to loš put pa se od toga odustalo. Zašto? Jer je bolje i kvalitetnije rješenje Centar za pružanje usluga u zajednici jer omogućuje edukaciju, rehabilitaciju, ali i život u zajednici. Kao i radnu terapiju i stanovanje. Trebalo nam je za izradu koncepta 6,7 mjeseci. Onda smo definirali lokaciju, no nažalost, ona je otpala jer je postala privatno vlasništvo, a bila je državno. Za pronaći drugu lokaciju, bili su potrebni određeni parametri, treba velika kvadratura. Uspjeli smo naći zemljište koje je u vlasništvu Grada i pogodno je,“ izjavio je te dodao kako će o novoj lokaciji uskoro biti obaviješteni roditelji.

IBM