Novim predavanjem iz ciklusa “Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad s Vedranom Benićem“, poznati dubrovački novinar ponovno je u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad otkrio brojne, manje poznate povijesne detalje iz ne tako davne prošlosti Dubrovnika.
Ovaj je put Vedran Benić govorio na intrigantnu temu “Župska bolest i ‘razvrat’ na Šipanu: Zgode i nezgode pionira dubrovačke medicine“. Konkretnije, riječ je o temi koja govori o pokušajima modernizacije zdravstvene prakse u 19. stoljeću kad su, katkad uz neočekivane i dramatične posljedice, dubrovački liječnici nastojali pratiti najnovija svjetska dostignuća.
Neobični naslov predavanja Benić je opravdao činjenicom da nije odolio modi web portala da stave nešto primamljivo u naslov, a onda o tome ne pronađeš gotovo ništa u tekstu“. Naglasio je kako je riječ razvrat, da se Šipanci ne naljute, navedena u navodnicima te ispričao kako se na Šipanu pojavio endemski sifilis koji se u odnosu na klasični ne razlikuje kliničkom slikom, ali se ne prenosi spolnim putem.
“Bolest se pojavila na bizaran i neponovljiv način, a zarazu je na otok nehoteći, dapače u dobroj namjeri, donio ugledni zadarski liječnik Nikola Pinelli čiji je dundo 1801. organizirao prvo cijepljenje protiv velikih boginja u Dalmaciji. Nadahnut tim primjerom, Pinelli je u želji da spriječi pogubne velike boginje, prouzročio epidemiju sifilisa na Šipanu. Cijepljenje se tad, naime, obavljalo valioracijom: gnoj crnih kozica prenosio se zdravom djetetu na mišić podlaktice kako bi se izazvalo lako oboljenje i tako stekao imunitet protiv teške bolesti. Taj postupak nije bio bezazlen, ali je neusporedivo manje opasan od postotka smrtnosti od velikih boginja. Taj je postupak 1796. razvio engleski liječnik Edward Jenner, a još 1804. koristio ga je dubrovački liječnik i književnik Luko Stulli. Pinelli je izabrao dječaka iz Nahodišta i kad su se dječaku kozice 'primile', odveo ga je na Šipan i pedesetero djece cijepio gnojem s nadlaktice. No, nije znao da su nesretnog dječaka roditelji zarazili sifilisom te je većina cijepljene djece uz kozice dobila i sifilis! Tako djeca okužiše majke, one muževe i zavladao je strašni nemir jer su ljudi tjerali žene od sebe i predbacivati im da su se puteno družile s nekim okuženim čovjekom. O svemu se ne bi saznalo da o tome nije pisao mladi liječnik Niko Selak koji je istraživao Župsku bolest. O tome je govorio i Benić.
“Habsburški car Franjo I posjetio je Dubrovnik svibnja 1818. te uz vojnu posjetio i civilnu bolnicu Domus christi u kojoj su tad, u velikoj sobi na drugom katu bile među ostalim bolesnicama i žene zaražene spolnim bolestima! Car je zabilježio kako na području Župe hara vrsta bolesti iz Škrljeva (naselje u Bakarskom zaljevu u kojem je u 18.st.izbila velika epidemija sifilisa, op.) nazvana mal di Breno i morbus brensis. Spomenuti liječnik Selak je istraživao bolničke dokumentete i utvrdio da je epidemija stigla iz Hercegovine", rekao je Benić te se prisjetio svog gimnazijskog profesora Iva Perića koji je zabilježio da u pučkom govoru “biti vrancav (od Vrancija, tj. Francuska) znači biti- zaražen spolnom bolešću“!
I u Župi se kao i Škrljevu radilo o epidemiji endemskog (ili neveneričnog) sifilisa koji se prema Enciklopediji “ne prenosi spolnim putem nego zaraženim predmetima i kontaktima s bolesnikom, ali se klinički ne razlikuje od klasičnog sifilisa“. Bilješka cara Franja I da se još ništa nije poduzelo“ ubrzala je rješenje da se bolest “utamani i iste mjere primjene i protiv Lues Brfenensis“. Epidemija u Župi trajala je skoro pune četiri godine od lipnja 1819. do svibnja 1823. a oboljeli su liječeni u bolnicama u sv.Križa u Gružu i Domus Christi. Liječeno je ukupno 127 muškaraca i 153 žene, a umrlo je 10 žena i 11 muškaraca, što je relativno malo s obzirom na tad jedinu poznatu terapiju “kađenja i parenja živom, kao i mazanju“.
Tijekom predavanja Benić je podsjetio i na ljekarne (tzv.spičarije) Rafa Šarića i Antuna Drobca te prvu operaciju pacijentice pod narkozom etera (o čemu je pisala i Gazetta di Zara), a asistent Drobcu je bio liječnik i književnik Ivan August Kaznačić, a opisao je i povijest dubrovačke bolnice, posebno odjela psihijatrije.
Sve ovo je bilo dovoljno da zagolica sve nazočne i već idućeg četvrtka ponovno dođu na novo Benićevo predavanje, ovaj put o igrama.
